početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 2 /2001 (72) str. 8-17

strana 18 ►

IZ KLUBOVA

Expotus

TEME ZA KLUB

Dragi članovi klubova liječenih alkoholičara!

Od ovog broja evo nove, stalne rubrike. Ako Vam se dopadne, obradite pokoju temu na tjednim sastancima Vašega kluba. Nije obvezno, ali je poželjno. Ako su diskusije zanimljive, ako se Vaše mišljenje ne slaže s iznesenom tvrdnjom ili su odgovori na pitanja zanimljivi, pišite nam i Vaša ćemo pisma objaviti. U svakoj predloženoj temi iznesena je jedna tvrdnja iz znanstveno-stručne ili popularne literature. Mišljenja i odgovore na postavljena pitanja u pravilu bi trebao dati svaki član kluba. Stručni djelatnik neka koordinira i usmjerava, ali neka dopusti "brain storming" nas, liječenih alkoholičara i naših obitelji. Autor i pisac rubrike je alkohološki laik, expotus (bivši alkoholičar), sada medicinski svrstan u kategoriju liječenih alkoholičara. Pišite mi.

Tema 1. ALKOHOLIZAM – ALKOHOLIČAR

Alkoholizam, kronično otrovanje alkoholom uslijed trajnog i pretjeranog uživanja alkoholnih pića. Alkoholu su najviše naklonjene neurotične osobe i nedovoljno izgrađene ličnosti, često s konstitucijskom sklonošću, koje alkoholu pribjegavaju kao obrani od odgovornosti u osobnom, obiteljskom i društvenom životu.1

  - Slažemo li se u potpunosti s ovom enciklopedijskom definicijom alkoholizma i osobnostima alkoholičara?

  - Jesam li ja stvarno bio neurotična osoba nedozrele ličnosti?

  - Jesam li  trajno i prekomjerno pio zbog bijega od odgovornosti?

  - Što sada činim a što bih trebao raditi na sebi da promijenim navedene karakteristike alkoholičara i uklonim uzroke alkoholizma?

Tema 2. OBITELJSKI POSTUPAK U KLUBU LIJEČENIH ALKOHOLIČARA

Sve se više uočava važnost obiteljskog postupka u klubovima liječenih alkoholičara. Alkoholizam se danas shvaća kao poremećaj interakcije unutar obiteljskog sustava, koji se može uspješno liječiti samo ako se čitav obiteljski sustav uključi u postupak. Nije dakle riječ samo o pasivnom uključivanju članova obitelji, da bi se pomoglo alkoholičaru, već o liječenju cijele obitelji. 2

  - Treba li sudjelovati samo bračni partner ili i drugi članovi obitelji (koji i zašto)?

  - Da li pokatkad raditi u odvojenim skupinama članova obitelji ili uvijek sa svima zajedno u klubu?

  - Bi li  na obiteljskom radu trebala i smjela biti  mala djeca (ako da, od kojeg uzrasta)?

Vaš Expotus

Literatura:

1. Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb, 1987.

2. Hudolin V., Alkoholizam – stil života alkoholičara. Zagreb:  Školska  knjiga, 1986.

SEDAMNAEST GODINA KLUBA "PREČKO"

Dne 12. 12. 2000. održana je 17. godišnja skupština Kluba liječenih alkoholičara "Prečko". U prepunoj dvorani Mjesne samouprave Prečko okupili su se ponovno prijatelji iz svih zagrebačkih klubova. Zašto svi rado dolazimo u Prečko? Zato što se tamo uvijek osjećamo ugodno, veselo i opušteno. Zato što je tamo jedan od četiri mušketira, Antun Trinajstić ili,kako ga zovemo, Tonček.

Iz Kluba "Prečko" iznjedrio se Klub "Osvit", a zahvaljujući Trinajstiću, KerečanijuNedimu obnovljen je i Klub "Rudeš".

No vratimo se u Klub "Prečko", u kojem se danas, u najveselijem trenutku, dodijelilo četiri diplome za trideset godina boljeg i ljepšeg života. Mihovil Sabočanec i Josip Slunjski za pet godina apstinencije, Darko Reškovac i Antun Trinajstić za deset godina. Iskrene čestitke!

U Klub "Prečko" dolaze nove i mlađe snage koje su čini se jedno pravo osvježenje i koje su potrebne da se Klub više okrene izvanklupskim aktivnostima. Izabran je i novi predsjednik gospodin Zlatko Špoljarić, kojem želimo puno uspjeha na toj odgovornoj dužnosti, a koji je zahvalio na danom mu povjerenju rekavši: "Znam biti strog i pravedan,  bio sam  predsjednik terapijske zajednice u Jankomiru i upotrijebit ću sve svoje znanje i svoj autoritet da unaprijedimo rad Kluba "Prečko" na jednu višu razinu."

Rijetka je prilika da se na jednom mjestu sastanu četiri mušketira. U zadnjih deset godina nismo ih uspjeli vidjeti zajedno sve do ove proslave. Iskoristili smo taj trenutak i ovjekovječili ga "povijesnom zajedničkom snimkom".

Njih četvorica (na slici s lijeva na desno): Zlatko Topalović, Antun Trinajstić, , Mićo Antolović i Mato Matolek imaju predznak pravih i iskrenih prijatelja sa 75 godina apstinencije.

Hasan Bašić

IZ KLUBA "NADA - KRUGE", ZAGREB

Klub liječenih alkoholičara "Nada - Kruge" djeluje na području Trnja od 14. srpnja 2000. godine. Nastao je iz Kluba "Dubravka",  koji djeluje na ovom području više od deset godina, što nam govori i o dugogodišnjem iskustvu kojim se može pohvaliti. U protekloj godini došlo je do velikog povećanja broja novih članova, tako da se nametnulo logično rješenje osnovati novi klub. Od svog početka radi u dvije grupe, čiji se članovi sastaju srijedom u popodnevnim satima u prostorijama Doma zdravlja "Trnje".

Mjesec borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti naš je  klub shvatio kao poticaj za akciju koju želimo kontinuirano provoditi. Nakon razmatranja ponuđenih prijedloga, odlučili smo putem letaka pokušati privući pozornost građana, kako bi im dali do znanja, da postoji mjesto na kojem mogu dobiti informacije i pomoć ukoliko to žele, a to mjesto je u njihovoj neposrednoj blizini. Osmišljavanjem teksta letka išli smo za tim da se osobe koje se nalaze u problemima s alkoholom, neposredno ili posredno, pronađu u porukama te da postanu svjesne da nisu jedine koje tako osjećaju. Kao što se nekad pitala supruga liječenog alkoholičara D.I.: Jesam li  ja kriva? Što da učinim? Kako da zaštitim djecu? Postoji vjerojatnost da se neka druga supruga to pita u ovom trenutku. No,  jednako tako željeli smo poručiti da se može uspjeti othrvati se problemima alkoholizma, te sve pozivamo da nas dođu upoznati jer je to zaista ljepša strana življenja. Osmišljen letak složili smo na formate A4 i A5, te umnožili u velikom broju primjeraka. Zamišljeno je da letci veličine A4 budu nalijepljeni na prometna mjesta u ulicama u kojima članovi stanuju, kao npr. trgovine, saloni i sl., a da letci veličine A5 budu u većem broju odloženi gdje će ih zainteresirani moći uzeti. Svaki član dobio je određeni broj primjeraka i zadaću da ih distribuira. Tijekom akcije dobili smo raznolike informacije o reakcijama ljudi na letak. Moram naglasiti da su svi članovi kluba bili zainteresirani i aktivni, a akciju u cjelini gospođa Blanka Dorociak, supervizor našeg kluba, označila kao pozitivnu.

Zaključno bih mogla reći da je ova akcija pobudila zanimanje ljudi. Nastojat ćemo nedostatke koji su se pojavili ovog puta ukloniti, poboljšati organizaciju, kontaktirati s drugima i slično. Želja nam je nastaviti s ovakvim i sličnim radom, akcijama i projektima, poboljšavati postojeće i pronalaziti nove načine za senzibiliziranje javnosti o ovom problemu.

Ivana Pražetina

IZ KLUBA "JARANTRANS" SPLIT

U prostorijama Kluba liječenih alkoholičara "Jadrantransa" - Split,15. studenoga 2000. godine održana je 26. skupština toga Kluba, kojoj su uz članove bili nazočni brojni gosti i kompletno terapeutsko osoblje, baš kao i pri osnutku  Kluba godine 1974. i to: dr. Stjepo Botteri dr. Miroslav Mrass, sestra Višnja Gabrić, te soc. radnica Božena Škaro, kao i predstavnik Upravnog odjela za socijalnu skrb grada Splita, savjetnica za bolesti ovisnosti  prof. Andrea Russo.

Klub "Jadrantrans" osnovan je davne 1974. godine i slovio je kao najuzornija ustanova u prevenciji i liječenju alkoholičara u najvećoj prometnoj radnoj organizaciji s više od  1000 vozača, rekao je u svom referatu dr. Botteri i nastavio: "U samom početku uočen je izrazit problem pijenja i alkoholizma među vozačima ali i drugim profesijama. Posebno je alkoholizam vozača zabrinjavao i nametnuo potrebu ozbiljnijeg bavljenja ovom problematikom u pronalaženju načina što ranijeg otkrivanja alkoholizma i što ranije liječenje. Naš stručno-terapijski tim usko je surađivao sa Zdravstvenom stanicom i radnom organizacijom oko uključivanja alkoholičara u liječenje, koje se pretežno odvijalo uz rad, a kada to nije bilo moguće, klub je, uz zdravstvenu ustanovu, bio posrednik slanja takvih pacijenata na bolničko liječenje. Prioritet nam je bio da i obitelj bude uključena u liječenje. Dapače, može se govoriti i o ekološkom pristupu terapiji, jer su u postupak bili uključeni svi važni  čimbenici unutar kolektiva. Bitno je da su vozači - alkoholičari nakon određenog liječenja vraćeni na posao, a da su u isto vrijeme nesreće u prometu i na radu bivale sve rjeđe".

Paralelno s obuhvaćanjem u postupak liječenja sve većeg broja radnika matičnog poduzeća i sponzora Kluba, u njega su pristizali alkoholičari iz najšire populacije. Tako je sastav članstva u potpunosti odgovarao sastavu društva u malom. Društvene promjene i Domovinski rat zatekli su Klub s više od 200 učlanjenih. Nakon 1987. godine do danas praćena su 134 liječena alkoholičara.  Od toga je  broja našoj analizi bilo dostupno 117 članova. U tom razdoblju 30-orica liječenih alkoholičara su umrla, 57 (42,5 %) uspješno apstinira, a 30-orica su u recidivu.

Prof.dr.Vladimir Hudolin na seminaru u Klubu.U pozadini dr. Miroslav Mrass i dr. Stjepo Botteri.

Rat i političko-društvene promjene donijele su nove momente, kako u cjelokupnom društvu tako i u klubovima liječenih alkoholičara. U pogledu liječenja broj alkoholičara je smanjen jer je izostao vrlo utjecajan čimbenik u poticanju i prisiljavanju na liječenje, a to je radna organizacija.

Od samog početka djelovanja našega Kluba nije prošao ni jedan četvrtak a da toga dana nije održan naš terapeutski sastanak, čak ni za vrijeme ratnih prilika. U više navrata gubili smo prostoriju za rad, ali smo uvijek našli izlaz. Ponosni smo na činjenicu, što smo uz Klub "Split-Centar" održali kontinuitet rada i nadalje ostali mjesto utočišta za brojne obitelji koje je zahvatio alkoholizam. Imamo kibernetski okvir gledanja na polazište u liječenju, što znači da svaki član, koji odluči promijeniti svoj život, mora uzeti kormilo života u

svoje ruke i aktivno raditi na izmjeni vlastitog ponašanja, kao i svoje obitelji... " zaključio je dr. Stjepo Botteri.

Diskusija, koja je uslijedila bila je plodna i korisna, a u nju su se uključili i članovi Kluba i brojni gosti. Usvojeno je i nekoliko važnih zaključaka, među inima, da se uvede edukacija za one članove koji to ranije nisu obavili, kao i da se klub podijeli u dvije terapijske skupine.

Višegodišnjim apstinentima dodijeljene su diplome za uspješno odvikavanje od alkohola,  pa je tom prgodom konstatirano da je ukupna apstinencija naših članova 300 godina. Za 15-godišnju apstinenciju diplome su dobili: Milan Bagarić, Mirko Milić, dok su 20-godišnje diplome dobili: Maćo Matulić, Jovo Puškar, Ante Restović i Ante Šošić.

Za predsjednika, skupština je jednoglasno izabrala Eduarda Čotija.

Davor Grgat

IZ KLUBA "SPLIT"

Skupština Kluba liječenih alkoholičara "Split" održana je  30. studenoga 2000. godine. U radu Skupštine bili su nazočni stručni djelatnici, brojni članovi kluba, članovi Kluba "Jadrantrans", sa stručnim djelatnikom dr. Stjepom Botterijem na čelu, članovi Kluba "Trogir" s dr. Fjodorom Santinelom, predstavnikom Kluba "Imotski", Josip Poljak, predstavnik bratskog kluba "Voltino" iz Zagreba, kao i predstavnik Upravnog odjela za socijalnu skrb grada Splita, savjetnica za bolesti ovisnosti prof. Andrea Russo i predstavnik Vojarne Divulje, poručnik Ivan Perić, izvođači kulturno-zabavnog programa, predstavnici "sedme sile" i brojni drugi.

1988. g. dr.Mijo Milas i Silvestar  Strniša uručuju diplomu Milanu Botiću

"I ove smo godine radili četiri prva dana u tjednu, u četiri terapijske skupine, a sve uz pomoć naših stručnih djelatnika dr. Lovre Jerkunice, dr. Sonje Filipović, vmt Mate Smolčića i soc. radnika Željko Tandare", kazao je na početku svog interesantnog i bogatog izlaganje, tajnik Kluba Tomo Volf i nastavio: "Održali smo 194 terapeutska sastanka, na kojima je bio prioritet ustanoviti apstinenciju i moguće recidive. U slučaju recidiva odmah su se poduzimale mjere da se članu pomogne. Bili smo i edukativno prisutni, proradivši priručnik iz alkohologije: "Ovisnost o alkoholu i njeno svladavanje",  "Priručnik iz alkohologije" te više članaka iz Alkohološkoga glasnika, a sve s ciljem što boljeg i kvalitetnijeg upoznavanja članova s problemom alkoholizma. Novodošlim članovima pridavalo se je posebno dužno poštovanje i briga. Razmatrali smo i druge probleme ovisnosti, te osobne probleme pojedinih članova, socijalne, zdravstvene, ali i obiteljske mogućnosti. Pored tih, nazovimo "unutarnjih" pitanja, bili smo nazočni i u Gimnaziji "Vladimir Nazor", gdje smo tri puta održali predavanje u trajanju od  dva sata o alkoholizmu i radu kluba liječenih alkoholičara, dva puta smo bili gosti Vojarne Divulje. Sudjelovali smo i u skupovima i manifestacijama u našem gradu, te u emisijama Radio Splita i Drugoga  programa Radio Zagreba.

Krajem 1999. godine imali smo 51-nog člana, da bi nam se 42 člana uključila u 2000. godini.. 29 članova je napustilo naš klub, pa danas imamo 64 člana i članovi obitelji. U posljednje vrijeme bilježimo 28 recidiva. Od početka godine uveli smo još jedan program pod nazivom "Savjetom i pomoć kod problema izazvanih alkoholizmom",  kada nam dolaze obitelji i pojedinci koji osjećaju potrebu za pomoć u vezi s alkoholizmom, a razgovor s obiteljima obavljaju stručni djelatnici sat vremena prije sastanka kluba.

Ove godine smo počeli organizirati i izlete, tako smo upriličili upoznavanje Svetišta u Međugorju, Nacionalnog parka Krka i samostana Visovac. I nadalje imamo slabu suradnju i kontakte s pojedinim institucijama i organizacijama upravljanja u našem gradu i regiji, što  je vrlo važno u rješavanju ovog problema. Tu prvenstveno mislimo na zdravstvo - bolnice  i obiteljske liječnike. Posebno nam nedostaje suradnja s Dnevnom bolnicom oko upućivanja bolesnika-alkoholičara u klub, kako je to organizirano u drugim bolnicama...",  kazao je uz ostalo u svom opširnom i sadržajnom referatu tajnik Kluba Tomo Volf. Diskusija  koja je slijedila bila je zaista kratka ali sadržajna.

Gosp. Josip Poljak, predstavnik Kluba "Voltino" iz Zagreba, kluba s kojima su se Splićani sprijateljili, pobrao je najviše pljeska. Svi diskutanti nastojali su dati Klubu novu snagu i ohrabrenje.

Na kraju su podijeljene Zahvalnice uzornim apstinentima  od 1 do  20  godina, a  kroz   Skupštinu suvodili i uspješno osvježili program Kvartet Miletić, uz umjetnički, pjesnički i recitatorski program. Jednoglasno je prihvaćen plan i program rada Kluba za sljedeću godinu u kojem su naglašene obveze prema novoprimljenim članovima i recidivistima, nazočnost terapijskim sastancima, kao i edukacija članova o svim bolestima ovisnosti, a ne samo o alkoholizmu.

Davor Grgat

U PRIGODI BLAGDANA

U klubu liječenih alkoholičara "Split" odlučili smo posljednji terapijski sastanak, pred Božić, pretvoriti u "Terapijski domjenak", pa smo za četvrtak 21. prosinca, kad sastanak održava četvrta grupa, pozvati ostale tri grupe da zajedno obilježimo božićne blagdane i ispratimo staru godinu.Članice i supruge članova pripremile  su kolače i kavu, a članovi samci pobrinuli su se za sokove. Sakupilo se više od dvije trećine članova i što je još važnije veliki broj članova obitelji. Došle su i cijele obitelji (roditelji i djeca članova).

Dugogodišnji stručni djelatnik u Klubu, Mate Smolčić, viši medicinski tehničar pozdravio je nazočne i zaželio im i u novoj 2001. godini uspješnu apstinenciju, ali i napomenuo "da ne bi zaboravili u svečanosti", a tajnik kluba Tomo Volf, čestitajući Novu godinu, spomenu je da napuštamo godinu u kojoj je većina nazočnih učinila veliki korak u svome životu, promijenila stil življenja, odbacila alkohol i prihvatila apstinenciju kao pravi put, te poželio da i u Novoj godini ustraju u svojoj odluci.

U nastavku se pokazalo da se može i te kako lijepo veseliti i zabavljati uz sokove, jer druženje je potrajalo do kasno u noć, a čulo se i to da za ovakvo druženje ne bi trebalo čekati nekakvu prigodu, nego da to bude češće, pa i uobičajeno, dok stari članovi 15 i više godina apstinencije kažu da se ne sjećaju kada je zadnji put bilo nešto slično.

Tomo Volf

Klub liječenih alkoholičara "Imotski"

POŠTOVANA UREDNICE,

Čast nam je i zadovoljstvo pozdraviti Vas i vaše čitatelje. Mi smo Klub liječenih alkoholičara "Imotski". Aktivnosti oko osnivanja Kluba počeli smo u travnju, da bi službena registracija bila izvršena u rujnu 2000. godine. Kao što Vam je i poznato, prijašnje aktivnosti klubova u nerazvijenijim  dijelovima Dalmacije zamrle su na duže vrijeme, a ovisnosti u svim svojim pojavnostima u znatnom su porastu. Situaciju je još više pogoršala  opća nepovoljna društveno gospodarska situacija, koja je dovela do depopulacije osjetljivih područja kao što je naše. Sve veći porast nezaposlenosti, moralno beznađe, rat sa svojim psihološkim posljedicama, svijest o lošim početnim pozicijama u općem trendu globalizacije s tendencijom cementiranja zatečenog stanja, podjele svjetskog bogatstva, novi su razlozi, uz one tradicionalne, zašto bi netko bio i ostao ovisnik. U našem kraju postoje  tradicije, od sadnje vinove loze, pa do prerade svih  vrsta alkoholnih pića. Izražena je opća tolerancija pijenja a s time je povezana ovisnost o alkoholu. Stoga nije nimalo lako djelovati na prevenciji i liječenju ovisnosti, u našem okružju, a osobito je teško započeti s radom Kluba, uz sve razumijevanje pojedinaca i potporu nadležnih.

Struktura našeg članstva, koje je relativno malobrojno, takva je da pruža nadu u postojanost djelovanja. Nastojimo sudjelovati u aktivnostima udruga na svim razinama. Cilj nam je ostvariti suradnju sa što više klubova. Zbog specifičnosti naše situacije, želimo se organizirati tako da djelujemo na liječenju naših obitelji u kojima su odnosi   narušeni ponajprije alkoholom, no česta je i kombinacija s raznim opojnim drogama i drugim ovisnostima.

Rado primamo savjete, literaturu, i druge oblike pomoći. Zasad nemamo odgovarajući smještaj, nego se  sastajemo  u Domu zdravlja  Imotski, susretljivošću  njihova ravnatelja, na čemu smo im zahvalni.

Srdačno Vas pozdravljamo, uz čestitke i najbolje želje za budući rad u 2001. godini.

Dr. Petar Strinić , Klub liječenih alkoholičara "Imotski"

KLUB LIJEČENIH ALKOHOLIČARA - ŠTO JE TO?

Mi smo  skupina apstinenata kojima je najomrženija riječ recidiv, a to je ono što ti brate i sestro, o da, i sine i kćeri po piću, činiš svaki put kad ponovo prinosiš slatku čašu žučnog sadržaja svojim ustima. Katkad s lakoćom druženja, drugi put padajući pod križem okrutnog života koji te sili na bijeg u čašu, ti se sakrivaš od samoga sebe. Govoriš sebi, a i drugi o tebi, koji ne žele istinu. Tebi ne treba pomoć jer nemaš problem, a i da ga imaš, sam bi rekao: "Ja više neću!", i misliš da bi bilo kao kad je Bog stvarao svijet, pa rekao: "Neka bude!", i bi tako, i vidje Bog da je dobro.

Samo što za tebe na ovakvom putu nije dobro, osobito ako kroz mutni pogled gledaš svoju obitelj.

Život nije jednostavan ni Kinezu ni Amerikancu, jednih je puno,  drugi su bogati. Teško je u malom mjestu gdje svatko svakoga zna.

Ne priznati sebi istinu da imaš problem, ne znači da drugi to ne vide i ne uveličavaju onoliko koliko ti umanjuješ. Mi ne idemo ulicama vičući tko smo bili, mi ne kažemo da to nismo bili, mi samo želimo sebi ponosno reći: "Ja apstiniram toliko i toliko vremena.", a tebi, bivši brate ili sestro po piću, pružamo ruke podrške da ustraješ u odluci, da sebi priznaš istinu, ne gledajući druge, jer njima si zanimljiviji dok imaš problema.

Iz Kluba "Imotski"

Iz Samobora

SRETNA I PONOSNA NA SUPRUGA

Danas kad se navršilo dvanaest godina apstinencije moga supruga, ne mogu a da se ne sjetim početka.

No moram prvo reći i kako sam danas sretna i ponosna na supruga. Trebalo je zaista moći opstati u apstinenciji sve ove godine i uz to se toliko mijenjati iznutra, mijenjati stare navike, stil življenja, učiti voljeti sebe, svoju obitelj i poštovati druge. Vjerojatno bi nas oni koji su sada na početku svoje apstinencije pitali kako se to može. Govorim u množini "nas", jer ubrajam i sebe i našu kćer. Da bi uspjeli na tom trnovitom putu apstinencije, moramo biti zajedno. Moramo zajedno odlaziti u matični klub, jer bez kluba nema opstanka. Tamo učimo kako prebroditi razlike, kako se prilagoditi novom načinu života, osobito ja, kao podrška suprugu, učim kako se i sam mijenjati, jer uz supruga, drugačijeg nego prije, mogu i ne smijem ostati ista. Dokaz da je to pravi put, sve su ove godine čvrste apstinencije, uzajamno povjerenje i sigurnost naše kćeri u svoje roditelje, a nadasve ljubav koja između nas gori nekim novim žarom. Još jedna potvrda tome je i jednoipolgodišnja apstinencija moje svekrve. Velika podrška su joj naši zajednički odlasci u matični klub, te obiteljske terapije u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir.

Na kraju, s puno zahvalnosti, moram istaknuti dr. Z. Palinić, prim. dr. Breitenfeld, dipl. soc. rad. Katarinu Gerbl, našu stručnu djelatnicu, te med. sestru Anu Roksanić koji su nam puno pomagali od samog početka. Ne smijem zaboraviti prim. dr. Ž. Marinića i naše prijatelje koje smo upoznali u apstinenciji, jer bez njihove pomoći, bilo bi puno teže biti to što jesmo. Svima hvala.

Ljubica Štajner, supruga apstinenta

SLAVLJE U KLUBU LIJEČENIH ALKOHOLIČARA "OSMIJEH" U DONJOJ DUBRAVI

Ruža Nemet (50) iz Donjeg Vidovca proživljava najljepše godine u životu. Njen suprug Antun (57) uspio se othrvati raljama alkoholizma, koje su ga mljele dva i pol desetljeća. Posljednjih deset godina, na Ružinu radost, nije okusio ni kapi alkohola.

- Prije toga pil sam 25 godina i užival u tom otrovu koji pogađa i mlade i stare, i školovane i neškolovane. Alkoholizam ne bira, kao ni smrt. Već sam zaboravil kak je to biti pijan, ali izjeda me to što znam koliko smo propatili kao obitelj. Sad ne govorim o tome što sam nepijenjem izgubil, nego što je moja obitelj time dobila - mirno, biranim riječima govorio je Tonči, slavljenik, kojem su obitelj i prijatelji iz Kluba liječenih alkoholičara "Osmijeh" priredili svečanost za 10 godina života izvan pakla.

Tonči je 30 godina radio kao konobar, i čašica za čašicom, pretvorio se u pijanca, kojem je alkohol polako, ali sigurno razarao i zdravlje i obitelj. Kad mu se radno mjesto počelo ljuljati, na nagovor supruge, prihvatio je liječenje u Zagrebu.

Rekel mi je: mene pametnoga među norce spravljaš. Ja pak sam njemu rekla: Ili se buš ostavil pijaće, ili se bumo rastavili. Poslušal me je, i uz pomoć našeg stručnog djelatnika dr. Ivana Dolenca, ustrajal. Puno toga čovjek mora pretrpjeti i prešutjeti. Žena pogotovo. Samo Bog zna kak sam se osjećala dok je svako malo pijan banul na vrata. Kći Jasmina je sa 16 godina pobjegla od kuće jer je Tonči stalno pil. Na sreću, skrasila se u Bosni, i dobro joj je. Kad je Tonči prestal piti, njegovoj mami sam rekla da se i ona mora ostaviti alkohola, jer ni kapi više ne želim vidjeti u kući. Mama sad imaju 92 godine i već sedam godina ne piju.

U kući smo sad četiri generacije, mama, Tonči i ja, sin i snaha s unucima. Lijepo nam je - Ispričala je Ružica, koja je, igrom sudbine, svakodnevno u dodiru s alkoholom, jer je i ona - konobarica.

Nakon što je Tonči odlučio ne piti, posjekli su trsove u dvorištu i riješili se bačva s vinom. Prve godine u apstinenciji pomagale su mu tablete tetidisa, koje, u kombinaciji s alkoholom, izazivaju bolne reakcije, pa i taj strah od boli pomaže u odvikavanju. Tonči je u međuvremenu dobio rak na jeziku kao posljedicu pušenja. I tu je tešku bitku dobio. Ostavio se i cigareta. Kao apstinent, još je pet godina prije umirovljenja radio kao konobar. Pred zavodljivim zovom čašica i čestim zadirkivanjima pijanih gostiju nije popustio.

- Najsretniji sam što mi djeca ne piju. Kad sam bio na liječenju, djeca su me pitala: Tata, što želiš od nas da se lakše izliječiš?  Navrle su mi suze na oči i rekel sam im: Jedina mi je želja da u životu nikada ne posegnete za čašom. To mi se i ostvarilo, i danas sam sretan čovjek - rekao je Tonči.

- Čestitam, tata - stisnuo mu je od uzbuđenja uzdrhtalu ruku sin Danijel. Ružica je tiho plakala. Deset godina, plače samo od sreće.

Franjo Bartolić, predsjednik Kluba

DRUŽENJE I IZLET U VARAŽDIN

Članovi Udruge liječenih alkoholičara Doma zdravlja Krapina organizirali su izlet 3. prosinca 2000. u Varaždin.

Skupili smo se oko 9 sati u Krapini, ukupno 35 nas sa članovima obitelji. S nama je bio i naš terapeut, neuropsihijatar dr. Huseidžinović. Putovali smo udobnim autobusom "Potočki promet" iz Radoboja, a ova tvrtka nas je sponzonirala u tom smislu.

Za neke članove je ovo bio prvi posjet Varaždinu.

U Varaždin smo stigli oko 10,30 sati, upoznali smo našeg vodiča, te krenuli u razgledavanje Varaždinske tvrđave i muzeja. Nakon razgledavanja muzeja i tvrđave, krenuli smo u razgledavanje Stare jezgre grada Varaždina, a nakon toga je bila prekrasna vožnja autobusom po Varaždinu uz objašnjavanje vodiča. Osobito su nam se svidjele crkve i katedrala. Nakon toga smo posjetili varaždinsko groblje. Ručak je bio upriličen na Seoskom imanju u Međimurskoj županiji. Ovo terapijsko druženje nastavljeno je uz pjesmu u autobusu, a povratak u Krapinu bio je oko 17 sati. Bili smo svi veseli jer je druženje proteklo u dobrom raspoloženju, uz razgovore o apstinenciji i ponovnom životu, te promjeni samoga sebe, što je osnovni uvjet da opstanemo u borbi s ovako teškom bolesti kakav je alkoholizam.

Ivan Šumiga, Fanika Švaljek, Ivan Petreković, članovi Udruge DZ Krapine

 IN MEMORIAM

ALCOHOLICUSU CRONICUSU

Pivo, vino i žestoka pića,

za mene su sada stara priča.

Kavu, sokić pa i zdravu vodu,

ja uvodim sada u modu.

 Dok sam pio, svatko mi se smij'o,

za zezanje koristio zgodu,

sad se moje srce slatko smije,

kad njih vidim mutne od rakije.

Oni kažu: Nismo mi pijanci!

Uz piće nam brže teku danci.

A ne misle: Bolje je ne piti,

bistrija će naša glava biti.

 Pita svatko tko je za me čuo,

Da li ti se mozak okrenuo?

Ja ne slušam, prođe mi kroz uši,

pronaš˘o sam svoj mir u duši.

 Porodica sad je mnogo bolje,

nekako su svi baš dobre volje.

Danima sam sve više kod kuće,

jer me ništa u"bircuz" ne vuče.

 Za druženje pitat ste me htjeli?!

Tu sam isti, društvo me veseli.

Volim pjesmu, igru pa i šalu,

uz družinu, veliku il' malu.

 U životu moler sam od struke,

svaki poslić ide mi od ruke.

Što mi oči vide - ruka radi,

svakog dana nešto se zaradi.

 Jednom rekoh: Neću više piti!

Sada znadem, tako mora biti.

Zato hvala našeg Kluba članstvu,

na podršci k˘o i na poznanstvu.

 Obećavam: Držat ću se svega!

Ispunjavam uvijek obećanje.

Gospon Tomić daje sve od sebe,

svaki dan nam proširuje znanje.

 Zato njemu i svom društvu hvala,

uz njih se više ne osjećam slabo,

za Vas uvijek prijatelj ću biti,

pozdravlja Vas, Vaš Benjamin Sabo.

Benjamin Sabo tajnik Kluba liječenih alkoholičara pri Psihijatrijskoj klinici Kliničke  bolnice Osijek

◄ strana 1

Alk. gl. 2 /2001 (72) str. 3-17

strana 18 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES