početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 2/1997 (24) str. 4

strana 5 ►

ŠTO JE HOMEOPATIJA?

Homeopatija kao postupak primjenjuje se oko dvije stotine godina, a temelji se na određenom broju načela i postupaka koji su iskušavani i provjeravani tijekom više od jednog stoljeća. Utemeljitelj tog sustava liječenja, Samuel Hahnemann, otkrio ga je pomnim eksperimentiranjem i promatranjem te ostatak života proveo usavršavajući ga. Osnovno načelo do kojeg je došao glasi "slično se liječi sličnim". Doduše, zamisao nije bila nimalo nova, takvo su liječenje antropolozi opažali kod plemenskih vračeva koji su simptome liječili ljekovitim biljkama što su nalikovale oboljelu organu. Međutim, već je i liječnicima Hipokratove škole bilo poznato da se slično liječi sličnim, a to je bio i jedan od načela što ih je iznio Paracelzus u doba renesanse. Iz svega toga zaključujemo da homeopatska načela i takav način liječenja ima svoju povijesnu težinu. Što zapravo znači to načelo "slično se sličnim liječi"?

Svi zapravo znaju da nam prilikom rezanja luka oči suze i peku nas. To su tipični simptomi peludne groznice, pa će onima koji od nje pate, propisati lijek načinjen od luka.

Kad se razboli, većina ljudi smatra svoje simptome posljedicom napada bakterija, virusa, toksina ili drugih uzročnika. Homeopatija se temelji na načelu prema kojem su simptomi često rezultat djelovanja tjelesnog obrambenog mehanizma, tj. odbijanja napada, pa bi prema tome bilo poželjno, umjesto da tražimo način suzbijanja simptoma, prijeći na oblik liječenja usredotočen na stvaranje otpornosti. Dok će liječnik propisati bolesniku s vrućicom lijek za sniženje temperature, homeopat će propisati lijek koji bi, kad bi ga uzeo zdrav čovjek, povisio njegovu temperaturu, s pretpostavkom da je temperatura način kojim tijelo odbija bolest. Hahnemann je uočio da znakovi i simptomi bolesti nisu i sama bolest, nego pouzdani pokazatelji njezina iscjeljenja. Otkrio je da je bolest unutarnji proces koji se odvija logično i po pravilima, te osim tjelesnih komponenti, uključuje i misli i osjećaje. Pokazao je da homeopatija liječi tegobe pri  mišljenju, osjećajima (psihološke, emocijalne) i u tijelu. Najvažnije iznimke su neke mehaničke ozljede koje zahtijevaju namještanje (ne samo spontano "pomaknuti kralježak"), jer on može biti posljedica unutarnje napetosti), nesreće kod kojih je potrebna kirurška intervencija, neka po život opasna stanja i neke bolesti u posljednjem stadiju.

Tijekom povijesti nadolazili su novi ljudi, nove ideje, izgubio se taj homeopatski pristup liječenja, tako da je službena medicina nastavila razmatrati simptome u smislu alopatskog načela koje je postavio Galen za vrijeme cara Marka Aurelija u drugom stoljeću. Tako su se groznice redovito liječile sredstvima za snižavanje temperature. Samo jedna homeopatska praksa naišla je na ograničeno priznanje: cijepljenje male djece protiv velikih boginja malom količinom gnoja uzetog s bolesnika s blagim stupnjem bolesti, tako bi dijete ostalo živo, bilo je kasnije donekle zaštićeno.

Tu dolazimo do pitanja od čega se izrađuju homeopatski lijekovi?

Homeopatski se lijekovi izrađuju od neprerađenih prirodnih supstancija (biljke, minerali, životinjsko ili ljudsko tkivo) koji se pripremaju na vrlo jednostavan i jedinstven način. Taj postupak, nazvan potenciranje, povećava njihova ljekovita svojstva a uklanja sve nuspojave. To je zapravo postupak uzastopnog razrjeđivanja, kojim dobijemo lijek što je razrijeđen i nekoliko stotina puta a postaje sve djelotvorniji. "Potresanjem i mrvljenjem", dakle uobičajenom proizvodnjom homeopatskih lijekova, oslobađa se energija te osnovne supstancije koja ostavlja svoj otisak u molekulama vode, koje postanu nosioci poruke pojedinog lijeka. I ono što je najvažnije za kraj, u uobičajenoj liječničkoj praksi obično se nastoje izliječiti tjelesne posljedice traume, a ne obrača se pozornost na uzroke tih posljedica, ili se oni ne prepoznaju, jer se u biti vjeruje da je svaka bolest tjelesna. To što se dijagnosticiraju tjelesni znakovi, a zatim se ti isti znakovi negiraju lijekovima, omogućava rast unutarnje traume te ona može narasti u pravu katastrofu. Tako se dugogodišnjim promatranjem bolesnika, koji su kao dijeca  imali pelenski osip i liječeni kortikosteroidnim preparatima, uočilo upravo pogoršanja koja su se manifestirala kao jače alergijske reakcije, ili čak astma, jer očito nisu bili "liječeni" u pravom smislu te riječi, već su simptomi pogurani unutra. Tijekom razdoblja od dvjesta godina homeopatski lijekovi odabrani su postupkom kliničke eliminacije  iz tisuća različitih prirodnih supstancija. Oni danas sačinjavaju praktično potpun skup iscjeljujućih energija, prikladan za psihofizička traumatska stanja i za kompenzacije na koje nas sili naš ego. Potpunim homeopatskim postupkom te su energije definirane, ekstrahirane i pohranjene u bocama kao čista energija. One odražavaju uzorke trauma nastalih u ljudskoj rasi od njezinih početaka.

dr. Lj. Novosel

----: O :----

Dr. E. N. Gruber: ALKOHOL I GUŠTERAČA

VIDI ► (ZBORNIK STRUČNIH RADOVA ALKOHOLOŠKOG GLASNIKA - PRIRUČNIK)

----: O :----

 IZ KLUBOVA

KLA ZET _ PODSUSED

GODIŠNJA SKUPŠTINA KLA "ZET" - PODSUSED

DRAGI PRIJATELJI - TOPLO VAS SVE POZDRAVLJAM

Eto prošla je opet jedna godina i ponovno smo zajedno, da se vidimo, podružimo i razmijenimo iskustva.

Ovogodišnje izvješće podnosimo vam u dva dijela. Mene je zapao prvi a gosp. Vladu Lojna drugi dio.

Nešto općenito i statistički.U "ZET"-u klub liječenih alkoholičara osnovan je 8. ožujka 1968. godine, čiji rad traje i danas.

Naš klub u Podsusedu osnovan je 22. rujna 1988. godine.Ovi podaci nam govore da se približavamo 30-toj godišnjici rada kluba u "ZET"-u, što svakako predstavlja samo po sebi veliku vrijednost.

U "ZET"-u djeluju dva kluba: - jedan na Remizi i ovaj naš.

Iako nas već poznajete, ipak da vam se ukratko predstavimo.

Ima nas ukupno 16 članova: - 6 obitelji i 4 samca.

Naše druženje je srijedom od 15,30 do 17,00 sati.

9. siječnja ove godine klub je registriran pri Gradskom uredu za upravu i pravosuđe Grada Zagreba, a u tijeku su i sve potrebite radnje za preregistraciju, a u skladu sa Zakonom o udrugama.

Nemamo problema sa prostorom, niti većih financijskih problema.Imamo profesionalnog terapeuta.

Imamo sve uvjete za dobar rad, a kako smo, koliko, i što, radili pokušat ćemo vam sad predstaviti, pa vi prosudite.

Ono što sigurno znate i često nas viđate. Na svim godišnjim skupštinama klubova u Gradu, prisutan je uvijek netko iz našeg kluba, sa kojih nam prenosi svoja viđenja i dojmove.

U "ZET"-ovim novinama objavljeni su članci našeg Vlade, koji ih piše samostalno, a po izlaženju su nam povod  za promišljanje.

Treba istaknuti i radijo emisiju: "Vi i vaše zdravlje", 9. svibnja ove godine u kojoj je vrlo lijepo govorio Vlado, a čiji zapis imamo na kazeti.

Rekli bismo: - Vlado je zadužen za odnose s javnošću i to obavlja sa puno odgovornosti i truda.

Prijateljske posjete:

U tijeku ove godine bilo ih je 21, što pokazuje da se družimo, da neposrednim kontaktima ostvarimo posebno suptilne odnose, koji pridonose većem međusobnom povezivanju i razumjevanju.

Mi smo ove godine imali jedan tužan događaj - tužan završetak jednog dužeg recidiva. U rujnu je umro naš član Vlado Vrčak. Živio je kao samac, rastavljen, dva odrasla sina žive s majkom.Tijekom prošle godine liječio se u bolnici Jankomir. Samovoljno je napustio liječenje, slomio nogu, bio nepokretan. Obilazili smo ga, toplinom pristupa pokušali mu olakšati, čak i pospremali stan. No alkohol je bio vrlo jak, a podrška obitelji je izostala.

Imali smo još jedan recidiv, no s velikim veseljem možemo reči "Željko nam se vratio", a polako se vraća i supruga. Želim im samo jedno: - da pokušaju razumjeti jedan drugog pa će im i novi život poćeti biti malo ljepši.

Ono što daje posebnu suptilnost našim odnosima u klubu je srdačno prijateljstvo, a niti jedno druženje ne završi, a da svaki član nešto ne kaže.

Isto tako niti jedan rođendan nije prošao a da nismo uputili jedan drugome tople čestitke.Supruge uvijek ispeku neki kolač, pa nam bude malo slađe.

Gajimo također sjećanje na datum - dan početka apstinencije, kada član govori o sebi.To je isto mala proslava.Tijekom ove godine svaki član je održao sam svoj sastanak.Ti su sastanci vrlo zanimljivi, jer svaki član ima svoj stil, posebnost.

Mene je najviše dojmio sastanak koji je održao Tomislav, ne zato što je on moj suprug, već zato što me odista dojmio.

Sve nas je razmjestio, tako da nismo sjedili na uobičajen način i postavio pitanje. "Kako se osjećaš, zašto...Opisi koji su slijedili bili su vrlo zanimljivi.Ne bi čovjek povjerovao kako i mala promjena ima utjecaja na naše raspoloženje, a kakvog  tek utjecaja imaju stvarno velike promjene, možete samo zamisliti.

Sada ću vam iznijeti teme koje smo razmatrali.Teme posebno ne planiramo, one se nameću same, a vezane su sa konkretnim događajima članova ili pak željom člana za istima.

Vrlo interesantne teme bile su:

- depresija (kako je prepoznati, što ona izaziva u nam, kako se boriti s njom)

- roditeljstvo: - najveća moć i najteža zadaća (ova tema prisutna je više puta: zbog svoje složenosti, gdje konkretno razgovaramo o odnosima roditelj-dijete, dijete-roditelj a posebno kad naiđu pubertetske mušice.)

- motivacija za rad u klubu, zašto nisam redovan u klubu (bijeg od apstinencije, bijeg od obveze, planiranje recidiva), iz ove teme izniknula je mala bilježnica, koju je dobio svaki član, da bi u nju nešto upisao, vezano za klub. To je vrlo simpatično, pa kad nešto raspravljamo onda se pitamo da li je to iz bilježnice ili pak iz glave.

- jedan sastanak posvećen je terapeutu, i njegovom radu (što mi se sviđa, a što ne u njegovom radu). I to je bio vrlo zanimljiv sastanak.

- agresija (kad sam agresivan što činim)

- različitosti između muškarca i žene (što mislim, što mog supruga, suprugu, najviše smeta kod mene)

- retni i nesretni (što je za tebe sreća), e tu je bilo lijepih izjava, evo nekoliko:

- nesretan čovjek pati, sretan uživa

- ako sreću dijeliš s nekim, onda je sreća dvostruko veća

- sretnih trenutaka ima onoliko koliko želiš

- ja sam najsretniji zadnjih mjesec dana, jer sam poćeo razmišljati ne samo glavom (tom ludom   

  tintarom), već i dušom - znači - čitavim sobom.

Iskristalizirala se još jedna tema koja će doći na red poslije ove skupštine, sa nekim radnim naslovom i podnaslovom: Koje su to žene koje pospješuju alkoholizam u muškaraca, ili pak koje su to obveze, situacije, dogođaji u bračnom životu koje teže svladavamo.

Ja bi nadalje ustvrdila da se rad kluba ogleda i u sljedećem.

Svi naši članovi i članovi obitelji zaposleni su, što znači djelatni, naravno osim 3 penzionera, no i do penzije je trebalo doći.

Smatram da treba posebno istaknuti i činjenicu:

-         sva naša djeca, djeca naših članova, dobro su. Niti jedan učenik nije izgubio razred u školi kako u osnovnoj tako i u srednjoj, a i studenti se dobro drže. Odrasla pak djeca zaposlena su.

-         nesmijemo zaboraviti niti unuke, koji rastu na veliko veselje svojih djedova i baka.

Treba nešto reći i o našem terapeutu. Sestri Nadi.

Uspostavili smo odnos interakcije. Ponekad smo zajedno i imamo ista gledišta, ali ponekad su stajališta čak dijametralno suprotna, pa bude i žestokih rasprava, no sve je to normalno. Posebno treba istaći njenu pažnju u radu sa samcima. Kažemo, ona ima veliko srce, ili pak, da nema ovakve sestre Nade, trebalo bi je izmisliti.

Tu je i doktor Petar Tocilj, čovjek sa puno znanja i iskustva, kojeg izuzetno cijenimo i rado s njim ljetujemo u V. Lošinju.

Naši liječnici s klinika. Ja ih smatram, prvim, pravim prijateljima, velikim i samozatajnim stručnjacima. Jer druge grane medicine kao kirurgija, ginekologija bolje medijski kotiraju, a i unosnije su.

I na kraju kao član obitelji dala bih vam kratko viđenje mojeg 7 i pol godina rada.

U samom početku, bio je to šok, za mene, obitelj, širu i užu, ali i naznaka da će se nešto dogoditi, da je nešto krenulo.Odmah sam se uključila u sve aktivnosti.Bio je to vrlo težak period, period suočenja s istinom, s činjenicom da se to događa meni.To vam je izgledalo kao dva paralelna života:

- okolina i dosadašnji način života i djelovanja

- obiteljske terapije u bolnici, kao naznaka novog života, koji je trebalo uspostaviti, a tu je bio i moj suprug, kao novi čovjek, drugačiji.

U toj borbi koja je iziskivala veliki napor i ponekad bila bolna, veliku ulogu odigrao je naš liječnik gosp. Garešić, i sigurna sam da je to osoba koje ću se sjećati cijeli život.I tako malo po malo, počeo se uspostavljati novi život, život promjenjenih odnosa, život povjerenja i sigurnosti.I zato bi se na kraju posebno obratila onim prijateljima koji su na liječenju i koji su možda počeli promišljati na nov način!

Ne bojte se, isplatilo se!

Sa ovog druženja prenesite pozdrave svim vašim članovima obitelji.

Da sve bude u stilu, još samo trenutak.Preljepi stihovi našeg velikog pjesnika, Dobrice Cesarića:

Teče i teče

teče jedan slap

što u njemu znači moja

mala kap

gle, jedna duga u vodi se stvara

i sja i dršće u hiljadu šara

i taj san o slapu da bi mogo sjati

i moja kaplja pomaže ga tkati.

Božica Gucek

Slobodne aktivnosti kluba "ZET" - Podsused

Pored redovitih sastanaka svake srijede, naš klub ima i druge oblike zajedničkog druženja, kako bismo, osim svakodnevnih obaveza, iskoristili prigodu za opuštanje i razonodu. Odlazak u prirodu, kazalište, zajedničko druženje kod obitelji, odlazak na more u sklopu zajedničkog radnog odmora, jednodnevni izleti i slično.

Kratkim opisom upoznat ćemo vas s našim slobodnim aktivnostima.

14. ožujka 1997. Zajednički smo posjetili satiričko kazalište "Kerempuh" i pogledali premijernu komediju "Bračni peterokut", prema djelu Georga Fedeua. U trosatnom terminu, uz veseli ritam i smijeh, mogli smo uočiti što se događa kad je čovjeku jezik brži od misli, kad se stvori baš tamo gdje ne bi smio biti.

21. travnja 1997,  u okviru emisije "Vi i vaše zdravlje", na drugom programu Hrvatskog radija, emitirana je emisija o alkoholizmu.

Okrugli stol vodila je mr. sc. dr. Vesna Golik - Gruber, psihijatar  u Klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice". U emisiji je sudjelovao i Vladimir Lojna član Kluba, sa zapaženim izlaganjem: " Alkohol u radnoj sredini", gdje je bilo govora o štetnosti alkohola na radnom mjestu i njegove posljedice.

Od 23. lipnja do 29. lipnja 1997., petnaest članova kluba sa svojim obiteljima, te dr. Petrom Tociljem i terapeutom med. sestrom Nadom Jurkić, boravili smo na Velom Lošinju u odmaralištu ZET-a, na radnom odmoru. Zajedno s nama bili su i nogometaši ZET-Cestograd, kojima najtoplije zahvaljujemo na prijateljskom druženju, posebno njihovim predstavnicima Stjepanu Grdanu i Peri Grubaču. Ujedno veliku zahvalnost upućujemo i generalnom direktoru, dipl. ing. Juliusu Pevaleku, na pomoći i odabiru termina boravka na Velom Lošinju. osim kupanja, sunčanja, zajedničkih izleta u okolicu Velog i Malog Lošinja, imali smo i radne sastanke našeg kluba.

U sklopu cijele ljetne sezone ZET je organizirao i jednodnevne izlete u Crikvenicu i Selce, uz minimalnu novčanu naknadu za putovanje. Nekolicina članova kluba bila je na zajedničkom druženju i kupanju.

12. srpnja 1997., nedjeljno popodne, na zajedničkom ručku kod obitelji Josipa Tišlar u Gornjoj Bistri, provelo je 10 članova našeg kluba sa suprugama i terapeutom kluba sestrom Nadom.

U povodu 5. Svjetskog dana pješačenja, Medvednica, 13. listopada, u nedjeljno jutro okupano suncem 11 članova našeg kluba pošlo je na jednodnevni izlet na Sljeme žičarom ZET-a. Nakon zajedničkog ručka u prirodi, uputili smo se pješice drugom stranom Zagrebačke gore prema Gornjoj Bistri. Iako je silazak bio pomalo naporan, uz branje kestenja i višesatno pješačenje, stigli smo u Gornju Bistru kod naše drage obitelji Josipa Tišlar, člana našeg kluba. Nakon ukusnih domaćih kolača, soka i kave, uz prijatan razgovor uputili smo se pomalo umorni ali veseli autobusom u Zagreb.

12. listopada 1997., trojica članova Kluba posjetila su u sklopu jednodnevnog puta, našeg terapeuta Nadu Jurkić u Gračacu koja se je iako narušenog zdravstvenog stanja, dala na raspolaganje Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske i provela šest tjedana u Gračacu u tamošnjem Domu zdravlja, pomažući i bolesnima, povratnicima i napaćenom stanovništvu toga kraja nakon Domovinskog rata. U sklopu jednodnevnog boravka članovi kluba razgledali su dio grada i okolicu Gračaca.

17. studenoga 1997., članovi kluba bili su nazočni u "Vidri", Draškovićeva 80, gledajući predstavu Dramskog studija slijepih "Novi život" - Čovjek sa centrale, Fadila Hadžića.

Klub ima i svoju biblioteku od 15. knjiga. Najnovija knjiga s naslovom "Isla Negra" Pabla Nerude, poezija, gdje je ljubav dana kao vrhunac osjećajnosti, neposrednog i spontanog pulsiranja života, punog muzikalnosti i pjesničke elegancije. Svoju je poeziju Neruda usmjerio je društvenim nepravdama i stvarnosti, koja bi se trebala mijenjati.

Vladimir Lojna

----: O :----

RAD KLUBA " ZET"- PODSUSED

U današnjim okolnostima kad dolazi do povećanog broja ovisnika o alkoholu, nedovoljan je broj terapeuta koji bi s njima radili i vodili klubove liječenih alkoholičara.

Ovom prigodom bih željela kao dugogodišnji terapeut, predočiti članovima kluba i svojim poštovanim kolegama terapeutima svoje osobno iskustvo u radu s ljudima koji su odlučili promijeniti svoj način života i postati slobodni od patnje što su je njima i njihovim obiteljima prouzročio alkohol.

Davnih osamdesetih godina, danas već pokojna dr. Josić, psihijatar, ukazala mi je i usmjerila me, uvidjevši moj interes još tijekom studija za navedenu problematiku, da se počnem baviti problemom alkoholizma, koji je već tada bio u prekretnici. Naime, upravo osamdesetih godina prof. dr. sc. Vladimir Hudolin reorganizirao je klubove liječenih alkoholičara, smatrajući da broj alkoholičara ne bi smio biti veći od dvanaest članova zajedno s članovima obitelji. Na njegov zahtjev, godine 1986.  započinjem s edukacijom iz tog područja.

Klub liječenih alkoholičara "ZET"-a osnovan je 8. ožujka 1968. godine. Vodila ga je medicinska sestra Đurđa Orešić, jedan od vrsnih terapeuta. Sve češće pozivala me na svoje sastanke kluba, na čemu joj danas zahvaljujem. Medicinska sestra Orešić imala je simpatičan običaj da četvrtkom, pred sastanak kluba, pozove frizerku u ambulantu (koju smo iz šale zvali "kefa"), te tako sređena odlazila svojim članovima, dajući im primjer kako se ponašati, ali i izgledati: bilo kao terapeut ili pak član. Onog dana kada odlučimo prestati s pijenjem alkohola, moramo poraditi i na svom izgledu. Postajemo novi ljudi. Ne više zapušteni ili otrcani. Nov početak za svakog potencijalnog liječenog alkoholičara znači i novi izgled. On nam daje samopouzdanje i vraća ugled koji su mnogi izgubili na svojim radnim mjestima, u obiteljima i emotivnim vezama.

Kao što sam već napomenula, nova koncepcija prof. Hudolina potaknula me je da 22. rujna 1988. započnem samostalno raditi u Klubu ZET-a Podsused. Početak je bio inspiriran iskustvima mojih starijih kolega, tako da je 1988. godine Klub imao pet članova. Danas, deset godina poslije, Klub broji 16 članova (4 samca i 6 članova obitelji).

Kvaliteta kluba sastoji se od dobro educiranog terapeuta, njegove požrtvovnosti te trajnog usavršavanja iz područja alkohologije kao i praćenje inozemnih iskustava, strane literature i susreta sa stručnjacima iz zemlje i inozemstva. Timski rad omogućava i mome, kao i drugim klubovima liječenih alkoholičara, stalni napredak i održavanje kvalitete u liječenju, ali i suzbijanju alkoholizma.

Smatram da meni i mome klubu koristi znanje iz područja zdravstvene psihologije, zdravstvenog odgoja, andragogije i pedagogije. Veliki uspjesi postižu se također velikom angažiranosti članova obitelji. Upravo takvi bolesnici uspijevaju biti apstinenti dugi niz godina. Jer, ne zaboravimo da alkoholizam nije bolest pojedinca već i njemu dragih i bliskih ljudi. Uz njihovu pomoć uspjeh je u Klubu ZET-a više nego zadovoljavajući. Nadam se da će i društvo pomoći u suzbijanju tog problema, te na taj način pomoći mnogim drugim klubovima.

Vjerujem da će primjer kluba liječenih alkoholičara "ZET" Podsused potaknuti veći broj zdravstvenih radnika da se uključe u rješavanje problema alkoholizma i pomognu onima koji se na žalost, nemaju kome obratiti zbog nedovoljnog broja terapeuta u Republici Hrvatskoj, a broj već registriranih alkoholičara je svakog dana sve veći. Manji, dobro organizirani klubovi, spasit će i pojedince i obitelji te ih tako rehabilitirane vratiti u normalan život i omogućit im da nastave tamo gdje ih je jednom davno alkohol zaustavio.

Nada Jurkić, viša medicinska sestra

----: O :----

MOJIH 15  GODINA APSTINENCIJE

Rođen sam u seljačkoj obitelji 14. travnja 1937. godine u Debelom Brdu kod Korenice. U Zagreb sam došao 1960. godine i zaposlio se u ZET-u, na radnom mjestu konduktera tramvaja. U prometu sam radio do 1992. godine, kada sam otišao u mirovinu.

U Zagrebu sam se oženio i u braku stekao troje djece. Život u ono vrijeme bio je u podstanarstvu veoma težak. Nakon što sam dobio stan u Gajnicama, obiteljska situacija se djelomično stabilizirala, ali dogodila se tragedija u obitelji. U prometnoj nesreći, 1976. godine, poginula mi je supruga, a ja sam s teškim ozljedama i prijelomima udova bio na liječenju u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu. Uz pomoć rodbine i prijatelja koji su preuzeli djecu na skrb, uspješno sam završio rehabilitaciju u toplicama. Postupno sam se vratio svakodnevnom životu i poslu.

Da bih ublažio tugu i poteškoće koje su me  pratile, postao sam ovisnik o alkoholu, koji mi je uskoro postao i svakodnevni pratilac. Uz piće je moj život postao sve neuredniji. Jednom prilikom na redovitom sistematskom pregledu, koji se obavljao u ambulanti ZET-a, zbog zdravstvenih tegoba i prekomjernog pijenja, nakon razgovora s prim. dr. Renatom Horvat-Giori i med. sec. Đurđom Orešić, upućen sam na liječenje u Kliničku bolnicu "Sestre milosrdnice" u trajanju od tri mjeseca, uz redovan rad u poduzeću. Nakon završenog liječenja apstinirao sam deset mjeseci te opet nastavio piti. Moje poteškoće postajale su sve teže, te sam još dva puta bio upućivan na liječenje u istu bolnicu. Apstinencija i nakon tih liječenja nije dugo trajala, a život uz alkohol bio je sve nepodnošljiviji. Godine 1981. upućen sam na bolničko liječenje u Psihijatrijsku bolnicu u Jankomir, na pet mjeseci liječenja zatvorenog tipa i ponovno 1982. godine, na mjesec dana liječenja. Drugo bolničko liječenje bilo je veoma uspješno. Neću zaboraviti datum 26. 3. 1982. godine. Od toga dana pa do danas uspješno apstiniram - bliži se i 16. godina apstinencije.

Pohađao sam i još uvijek pohađam Klub "ZET" koji sam, uz terapeuta med. sestru Đurđu Orešić, a kasnije višu med. sestru Nadu Jurkić, doživljavao kao oazu mira i blagoslova. Svojim znanjem, med. sestre Đurđa i Nada svrstavaju se među najuspješnije sestre. Sretan sam postignućima  u osobnom napretku. Pomažem drugima u njihovim poteškoćama. Družim se s članovima iz drugih klubovima, posjećujem sastanke i predavanja, zajednički organiziramo izlete i druge prigode. Osim apstinencije od ovisnosti o alkoholu, već četiri godine odviknuo sam se i cigareta.

Na kraju ovog kratkog zapisa poručio bih liječenim alkoholičarima i osobama koje su sada na liječenju, da ustraju u apstinenciji i liječenju, jer će biti sretni uz klub, svoju obitelj i prijatelje, koji su im svakog trenutka spremni pomoći

Momćilo Hinić

----: O :----

ŠTO JE DOBRO ZNATI O LJUTNJI?

Ljutnja ili bijes je vrlo često osjećai. To je jedna od normalnih reakcija na neko nenormalno stanje.

Ljutnja se najčešće javlja kad se suočimo s nekom teškom situacijom na koju se nismo pripremili. To je često ona situacija koju ne želimo prihvatiti. Taj osjećaj bijesa, ljutnje javlja se kada smo osujećeni i nesposobni da ispunimo naše planove, ili kada se naše potrebe zanemaruju.

Isto tako se može javiti kad smo odvojeni od osoba koje volimo i trebamo. Ponekad su uzrok našoj ljutnji i stvari koje su se dogodile prije mnogo godina. Točni razlozi se mogu zaboraviti, ali osjećaji ostaju.

Ljutnja se javlja kad smo isprovocirani iznad granica naše izdržljivosti. Ona je jedan od najosnovnijih, ljudskih osjećaja. Ljutnja se iskazuje iznenadnom provalom osjećaja. Ljuta osoba može vikati, plakati, razbijati stvari i neko vrijeme izgledati kao osoba koja se ponaša nekontrolirano. Ovo su samo znakovi ljutnje koji se pokazuju prema van. Ljutnja je negativan osjećaj i često ostavlja posljedice u obliku glavobolje, pospanosti, smetnje u probavi, povraćanja i boli u različitim dijelovima tijela. Razlog je tomu što u slučaju jakog bijesa tijelo postaje pokazatelj duševnog stanja kojim dijeli bol, stres usljed provale ljutnje ili usljed razloga koji su do takva stanja doveli. Skrivena ljutnja se javlja kad osoba nastoji svoj bijes i njegove razloge zadržati u sebi. Ljudi sa skrivenom ljutnjom i dalje trpe od frustracija i bijesa, ali pokušavaju da to ne priznaju ni sebi ni drugima. Oni nose u sebi težak teret i prije ili kasnije on će naći put svog "oduška". Skrivena ljutnja je obično mnogo štetnija od otvorene ljutnje, budući da se drži u sebi i tako stvara sve veći fizički i mentalni problem. Ljut ćovjek se osjeća isključen od drugih i zatvoren u krug svog osjećaja bijesa.

U takvim trenucima, vrlo je korisno imati prijatelja ili osobu koja će vas upitati: "Zašto si ljut? Što je to što te čini tako bijesnim?"

Ova jednostavna pitanja upućena na izravan način,  mogu pomoći osobi koja je na vrhuncu ljutnje da postane svjesna osjećaja s kojim je ispunjena u tom trenutku.

Normalno da su ljudi ljuti kad izgube svoje domove, imovinu, posao, te kad trpe gubitak svojih najbližih koje su voljeli i svega onoga što im je život činilo ugodnim. Ljutnja u tim trenucima normalna je reakcija na neko nenormalno stanje. Ljutnja znači bol i nezadovoljstvo i prema tome je nezdravo da je zadržavamo. Ne dozvolite da ona postane dugotrajno stanje. Otkrivanje korijenja vaše ljutnje najbolje se postiže uz osobu kojoj vjerujete, nekoga tko želi da vas razumije i da vas sasluša i podijeli vaša iskustva bez osude. Zapamtite: ljutnju je uvijek bolje otvoriti, povjeriti, a ne držati u sebi.

Potražite pomoć ako patite, ako vam je poremećen svaki normalni način života. Tu su liječnici i terapeuti koji su za to školovani i koji će vam biti uvijek pri ruci da vam pomognu u takvim situacijama.

Vladimir Lojna

----: O :----

KLA "AUGUST ŠENOA"

Prije nekoliko dana našla sam se u jednom divnom okruženju. Bilo je to 16. 12. 1997. godine na desetoj godišnjoj skupštini Kluba liječenih alkoholičara "August Šenoa" u Velikoj Gorici.

Svečano ukrašen stol s božićnim aranžmanima, naokolo kolači, sokovi, sendviči, torta. Okupljanje je počelo. Dvadeset i sedam članova sa svojim obiteljima, prijateljima i gostima Kluba, unosili su u prostoriju veselje i razdraganost čestitajući jedni drugima.

Klub je u početku brojio 17 obitelji i 3 samca, u jednom trenutku sastojao se od stare jezgre od deset članova s obiteljima da bi sada brojio dvadeset četiri obitelji i tri samca.

Pročitavši izvještaj o godišnjem radu toga kluba, koji je prošao i lijepe i ružne trenutke, stala sam sa strane i gledala s divljenjem i ponosom na sve te ljude, koji su uspjeli snagom svoje volje, upornošću obitelji, zalaganjem terapeuta i doktora pobijediti sami sebe, uništiti  zlo i presjeći tanku nit koja je razarala njihov život i živote ljudi oko njih.

Alkohol, riječ koja sama za sebe ne znači ništa loše, ali u suradnji s čovjekom čini sve negativno čega se god dotakne.

Teško je pobijediti alkoholizam i bolesti koje donosi. A najteže "prevaliti" preko usta riječi "ja sam alkoholičar". Zbog srama, straha ili tko zna čega, ljudi tonu sve dublje i dublje i uranjaju u mulj, pretvaraju svoj život u blato, trulež i ništavilo. Dovoljno je samo jedno odlučno NE, čvrsta volja, upornost i blato će se pretvoriti u bistru vodu, trulež u sunčev sjaj, a ništavilo u sretan i skladan život.

Ima ljudi koji su na tom trnovitom putu odustali, sišli možda samo stanicu prije no što je trebalo s tog jurećeg vlaka volje i truda, ali oni najhrabriji ostali su i dalje, jure svijetom puni zadovoljstva i dostojanstva. Iz razmišljanja trgnuo me glas dr. Marinića. Sve se stišalo i svi su gladno upijali svaku njegovu riječ. S poštovanjem su gledali čovjeka koji je spasio tolike ljudske živote i pomogao spojiti mnoge razorene obitelji. Na njegovo pričanje nadovezala se gđa. Lidija Paszko, žena koja je prije mnogo godina i sama bila alkoholičar, sada je stup hrabrosti i pouzdanja u klubu "Centar", te članica udruge liječenih alkoholičara i njihov najodaniji prijatelj.

Najljepše i najsvečanije trenutke priredila je gđa Silva Golemac-Mihanović, soc. radnica, koja već deset godina daje dušu ovom klubu, vodi ljude puna razumjevanja i strpljenja za njihove probleme.

Najstarijim članovima, ljudima koji već deset godina žive život punim plućima i odolijevaju izazovima, poklonila je tortu kao dokaz svoje sreće i zadovoljstva zbog njihova uspjeha. Svih deset svjećica ugasili su poput radosne djece: Nikola Abramović, Mujo Blažević i Ivan Dumbović. Nadam se, kako su poželjeli u tom trenutku da u sljedećoj godini pod budnim okom predsjednika Josipa Jambrešića, tajnika Željka Burašina i blagajnika Ivana Dumbovića osvanu nova, zadovoljna lica u klubu "August Šenoa".

Jesu li poželjeli još nešto, ne možemo znati, ali vi saznajte što želite i potrudite se da želje postanu stvarnost, jer, vjerujte, nema ništa ljepše od očiju koje govore: "Ja sam čovjek, čovjek koji je zadovoljan samim sobom."

Elizabeta Hercigonja (kći liječenog alkoholičara)

----: O :----

----: O :----

ZBORNIK STRUČNIH RADOVA ALKOHOLOŠKOG GLASNIKA - PRIRUČNIK)

◄ strana 1

Alk. gl. 2/1997 (24) str. 4

strana 5 ►

IZDAVAČI / NAKLADNICI:

Adresa uredništva: Klinika za psihijatriju kliničke bolnice "Sestre molosrdnice". Vinogradska 29, 10000 ZAGREB, tel 01/378-77-54

web: http://www.hskla.hr, http://www.hskla.hr/ag/

Glavna i odgovorna urednica: Vesna Golik-Gruber, e-mail: vgolikgruber@yahoo.com

Zamjenik glavnog urednika:  Zoran Zoričić

Za Internet izdanje prilagodio:  Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor: D. Cesarec, Š. Bedeniković, S. Jelić, E. Kovačević, V. Majdek, K. Radat, D. Vodopivec, V. F. Augustič, Ž. Štimac, A. Jacoub

Vanjski suradnici: T. Bakula-Vlaisavljević, E. N. Gruber, S. Jurčević. S. Karlović, M. Pakasin,  R. Sanjković, M. Turk-Kuči, D. Wölfl, D. Vragović, M. Zec-Miović, Z. Žagi

Tehnicki urednik: Robert Gruber

Suradnja se ne honorira. Prilozi se ne vraćaju.

Izlazi mjesečno. Pretplata se uplaćuje na žiro račun 2340009-1100137559 poziv na broj 1222147, s naznakom

 "Zajednica KLA, za Alkoholoski glasnik".

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES