ZBORNIK STRUČNIH RADOVA ALKOHOLOŠKOG GLASNIKA - PRIRUČNIK

UREDNICA Mr. sc. dr. Vesna Golik-Gruber

IZDAVAČI         Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                                 Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Zagreb, 2003.

 

 

 

ZBORNIK

predgovor
recenzije

Sadržaj:

POGLAVLJA
članci
indeks autora

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

 

 

 

SUZBIJANJE ALKOHOLOM IZAZVANIH POREMEĆAJA NA PRIJELAZU IZ DRUGOGA U TREĆI MILENIJ

Prof. dr. Vladimir Hudolin

(Održano u povodu obilježavanja 30 godina rada klubova liječenih alkoholičara Maksimira, u Zagrebu, 25. svibnja 1995. godine)

Dozvolite da vas najsrdačnije pozdravim i da zahvalim organizatorima ovoga značajnog skupa na pozivu da govorim o alkoholom izazvanim i multidimenzionalnim problemima na prijelazu iz drugoga u treći milenij. To me tim više veseli što je ujedno riječ i o proslavi tridesetgodišnjice klubova liječenih alkoholičara općine Maksimir, koje sam sa suradnicima osnivao, i s kojima sam surađivao od njihova osnivanja. Ta je proslava pružila priliku da se nakon dužeg vremena  okupe klubovi iz šireg područja Hrvatske, da se posveti dužna pažnja pripremama koje se vrše u cijelom svijetu za prijelaz iz drugoga u treći milenij i da se pokuša baciti futurološki pogled na klubove liječenih alkoholičara i uopće na suzbijanje alkoholom izazvanih i kompleksnih multidimenzionalnih patnji koje prate čovjeka, njegovu obitelj i zajednicu u kojoj oni žive i rade. Drago mi je da vidim na ovom značenjem bogatom sastanku mnoge prijatelje i nekadašnje suradnike koji već od početka života klubova liječenih alkoholičara, 1964. godine. još uvijek nalaze snage da ponude prijateljstvo, ljubav i solidarnost, koji nastoje da se u rad s osobama i obiteljima unese mogućnost ljudske komunikacije i međudjelovanja, jer smo svi odgovorni za sve, svi se nalazimo u međuovisnosti kao što je to nedavno, govoreći o solidarnosti iznio Papa Ivan Pavao II. Želio bih zahvaliti svima onima koji su na bilo koji način pomogli ostvarenju ovog današnjeg skupa.. Kako sam već duže vremena u mirovini govorit ću više i o konceptima koje sam razradio i iskustvima koje sam stekao na suzbijanju alkoholom izazvanih i kompleksnih teškoća u Italiji kamo sam 1979. prenio ekološko socijalni koncept rada i gdje danas djeluje u svim talijanskim regijama gotovo 3000 klubova liječenih alkoholičara.  Razumljivo je da i za suzbijanje alkoholom izazvanih i kompleksnih poremećaja treba prirediti programe i predvidjeti budući razvoj na prijelazu iz drugog u treći milenij. To radi i Svjetska zdravstvena organizacija, koja intenzivno priprema europski program suzbijanja alkoholom izazvanih poremećaja.  Razvoj rada na području alkoholom izazvanih poremećaja u Hrvatskoj poremetio je rat, izazvan brutalnom srpskom agresijom, koji je donio niz poteškoća na području zaštite i unapređivanja duševnog zdravlja i zdravlja uopće. Duševno zdravlje se ne može štititi i razvijati bez mira. Zbog toga sva naša nastojanja i programi zaštite i unapređivanja zdravlja pa prema tome i  suzbijanja alkoholom i drugim sredstvima izazvanih poteškoća, kao i postupak s kompleksnim poremećajima, moraju imati uključenu i borbu za mir. Mnogi klubovi liječenih alkoholičara su u ratu nestali,  a neki članovi su izgubili i život ili su poginuli braneći domovinu. Alkohologija, iako je i taj naziv danas zastario (Gaillard 1994. ). počinje se zapravo razvijati koncem Drugoga svjetskog rata. Svjetska zdravstvena organizacija koja, u nizu svojih dokumenata, daje prioritetno mjesto među drugim problemima, upravo alkoholom izazvanim poremećajima a kasnije i poremećajima vezanim uz uživanje drugih psihoaktivnih sredstava, droga.  Posebnu ulogu u razvoju alkohologije ima Jellinek iz Yaleskog centra za alkohol i alkoholizam, danas Rutgerskog centra u Sjedinjenim Američkim Državama. On već 1952 .godine diskutira o dijagnozi alkoholizma i navodi već tada prisutni veliki broj njegovih definicija. Kasnije, u svojoj knjizi "Disease concept of alcoholism" iznosi medicinski koncept alkoholizma koji sve do danas izaziva živu diskusiju. Govoriti danas o alkoholom izazvanim poremećajima nije moguće ako se istovremeno ne govori i o pijenju alkoholnih pića jer je već od Ledermannovih proučavanja od 1956. godine (5,6) poznato da prevalencija i incidencija alkoholom izazvanih poremećaja ovisi o visini srednje godišnje potrošnje, preračunato u čisti alkohol, po stanovniku. Ukoliko se ta potrošnja ne umanji, mala je vjerojatnost da se može umanjiti prevalencija i incidencija alkoholom izazvanih poremećaja Ukoliko se smanji opća potrošnja izgleda prema nekim proučavanjima, da se smanjuje i potrošnja u skupinama tzv. velikih potrošača i alkoholičara. Smanjivanje potrošnje znači zapravo mijenjanje zdravstvene i opće kulture, što nailazi na veliki otpor, osobito u mediteranskim zemljama odnosno u svim zajednicama u kojima je alkoholno piće duboko ukorijenjeno u postojećoj kulturi. Toga je postala svjesna i Svjetska zdravstvena organizacija pa donosi preporuku zemljama članicama da smanje potrošnju alkohola za 25% do konca stoljeća, ukoliko se želi postići zaštita zdravlja u planetarnom smislu prema programu, zdravlje za sve do 2000 godine. Takvu preporuku donosi Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije

Teorijski koncept suzbijanja alkoholom izazvanih i kompleksnih poremećaja

Nakon nekoliko uvodnih temeljnih činjenica koje, na stanoviti način daju okvir u kome se danas kreće suvremeno gledanje na alkoholom izazvane poremećaje i na dileme pred kojima se nalazi alkohologija, treba reći, da to gledanje ovisi i o izboru teorijskog koncepta na kome se temelji alkohološki rad. Na prihvaćenom teorijskom konceptu osniva se sekundarna i tercijarna prevencija alkoholom izazvanih i kompleksnih poremećaja. Pod kompleksnim poremećajima razumijeva se kombinacija alkoholom izazvane teškoće s drugim teškim problemima prije svega sa psihičkim poremećajima ili istovremenim uživanjem drugih droga.

Od teorijskog koncepta se traži da:

Ř         1 Objasni etiologiju i razvoj alkoholom izazvanih smetnji. Treba odmah u početku reći da alkohologija po mnogim karakteristikama sliči psihijatriji. Tako je npr. etiologija poremećaja mnogoznačna u objema strukama. Dovoljno je prisjetiti se uzročnih činitelja koji se navode za alkoholizam (slično je i sa psihijatrijskim teškoćama). da bi se vidjelo kako se zapravo znade vrlo malo o etiologiji tih poremećaja. A Beigel (1991 ) u svom uvodnom članku za American Psyhiatric Journal navodi kako je uloga psihijatra ograničena na promatranje ljudskog ponašanja i traženja mogućnosti da se ono promijeni. To radi i alkohologija. Nekada je alkohologija bila dio psihijatrije, a to je često i danas, usprkos postojanju samostalnih alkoholoških ustanova i prakse u mnogim zemljama da se alkoholom izazvanim poremećajima bave i mnoge druge struke kao npr. internisti, gastroenterolozi i dr.

Ř         2. Od teorijskog se koncepta nadalje traži da dade opis rane dijagnostike i to ne samo za stručne već i za dobrovoljne neprofesionalne radnike. I po tome je alkoholom izazvani poremećaj sličan psihičkim poremećajima. Nema jasne dijagnostike. Dovoljno je pogledati dijagnostičke kriterije po kojima pojedini liječnik postavlja dijagnozu alkoholizma. To zapravo govori u prilog mišljenju da alkoholizam kao dijagnostička jedinica, zapravo i ne postoji. Dijagnoza se još uvijek postavlja, ako se tako može reći, transverzalno, tj na temelju kliničke slike već nastalih poremećaja zdravlja , kad je već obično prekasno, unatoč mišljenju da su potrebna prije svega, longitudinalna proučavanja i rana dijagnostika i postupak.

Ř         3. Teorijski pristup morao bi nadalje dati jasan prijedlog ranog liječenja odnosno postupka. Psihijatrija je i u tom pogledu slična alkohologiji. Nema kauzalnog liječenja već samo simptomatski, empirijski postupci, koji daju povoljne rezultate u vrlo malom broju slučajeva. Govorim o liječenju alkoholizma a ne njegovih komplikacija. Komplikacije alkoholizma danas se, bez sumnje, mnogo bolje liječe no nekada, iako se sam alkoholizam, tj. odnos određene osobe prema alkoholu, ne može liječiti tradicionalnim postupcima. Ni liječenje komplikacija, ako se ne riješi odnos prema alkoholnom piću, ne daje osobitih rezultata. Dovoljno je pogledati podatke o smrtnosti od alkoholne ciroze jetre ili alkoholom izazvanih karcinoma..

Ř         4. Teorijski pristup bi morao dati prijedlog uspješnog provođenja primarne prevencije te mogućnost organizacije teritorijalne mreže točaka podrške u zaštiti i unapređivanju duševnog zdravlja i zdravlja uopće. Mislim da ne moram posebno isticati kako su i tu alkohologija i psihijatrija vrlo blizu. Ni jedna ni druga ne nude jasnih preventivnih modela. Što više, prevencija alkoholom izazvanih poremećaja vodi više računa o obrani pijenja nego o prevenciji njime izazvanih problema. Dovoljno je prisjetiti se krilatica kojima se preporučuje "umjerena potrošnja", "kvalitetna potrošnja" itd.

Ř         5. U teritorijalnoj zaštiti duševnog zdravlja važnu ulogu igraju dobrovoljni paraprofesionalni djelatnici: zdravstveni radnici u zajednici, kako ih zove Svjetska zdravstvena organizacija. Interesantno je mišljenje H. E Sigerista koji kaže "Ima ljudi koji smatraju medicinom sve ono što uradi liječnik. Onaj koji nije liječnik, laik je, i što on uradi, ne može se smatrati medicinom". To je prema Sigeristu "vrlo uskogrudno tumačenje koje sigurno ne bi izdržalo pred sudom povijesnih proučavanja…Veliku većinu bolesnika čak i danas, nikada ne vidi liječnik. Liječenje provodi ili bolesnik sam ili njegovi rođaci. To samoliječenje može biti provedeno prema načelima suvremene znanstvene medicine. Ono može biti uvjetovano komercijalnim interesima, posljedica propagande ili može biti čista i jednostavna narodna medicina. .Zadaci medicine su tako široki da oni uključuju, pod bilo kojim uvjetima neograničeno više od djelatnosti liječnika." Prema Moore-u i suradnicima: "Na temelju proučavanja kućanstva, Dunnel i Cartwright i Elliot-Binns procjenjuju da je u Londonu između 75% i 80% svih simptomatskih postupaka autoterapeutske naravi. Bradshaw je smatrao da se 80% do 85% bolesti u Velikoj Britaniji liječi bez. konzultacije s liječnikom. U slično vrijeme provedena istraživanja u Sjedinjenim Američkim Državama pokazuju da se gotovo polovica akutnih stanja liječi bez liječnika. U to vrijeme provedeno proučavanje pokazuje da nema razlike u rezultatima koje daje samopomoć od one koju pružaju stručne službe kad je riječ o lakšim bolestima".

Ř         6. Cost-benefit analiza, tj. analiza odnosa između cijene pojedinog postupka i pozitivnih rezultata koje daje, morala bi biti povoljna. Jasno je da ni na tom polju nema bitnih razlika između alkohologije i psihijatrije

Ř         7. Teorija bi morala omogućiti da uspješni postupci budu na jednostavan način dostupni svim članovima zajednice koji ih trebaju.

Ř         8. Izabrani teorijski pristup bi morao biti prikladan za uključivanje u sveučilišnu nastavu i sve druge vrste školovanja za zdravstvene i socijalne djelatnike i njihove suradnike.

Do danas je u svjetskoj stručnoj literaturi opisano oko pedesetak različitih teoretskih pristupa alkoholom izazvanim poremećajima, a da ni jedan ne daje pozitivne odgovore na većinu od postavljenih zahtjeva. Među predloženim konceptima nalaze se medicinski psihoanalitički moralistički, spiritualni, sustavni neurobiološki, neuropsihološki, ekonomski, epidemijsko-statistički i mnogi drugi.

I sama terminologija pokazuje kako na području alkohologije nema jasnih stavova pa je i Svjetska zdravstvena organizacija preko svoje skupine eksperata, u kojoj sam i ja duže vrijeme sudjelovao, u niz navrata mijenjala terminologiju. Dovoljno je podsjetiti se da se više uopće i ne govori o alkoholizmu već je taj naziv najprije zamijenjen s nazivom "ovisnost o alkoholu", pa s "alkoholom izazvani problemi’’, danas se više srećom, ne bi smjelo govoriti o uzusu i abuzusu, upotrebi i zloupotrebi, zamijenjen je različitim pijenjem itd.

Liječnik i pijenje alkoholnih pića

Teško  je i  liječniku na tom polju jer još uvijek programi sveučilišne nastave ne govore o alkoholom izazvanim poremećajima. Zapravo bi liječnik morao dobiti za vrijeme školovanja jasne upute o tome kakav bi morao biti odnos prema pijenju, kako njegovih budućih klijenata tako i njega samoga i njegovih suradnika. Čini mi se da su poruke koje bi liječnik morao dati svome klijentu jednostavne i jasne:

Ř     1. Liječnik ne bi smio nikada preporučiti svome klijentu pijenje alkoholnih pića jer za to nema nikakvih medicinskih razloga.

Ř     2. Ima mnogo osoba koje se obraćaju liječniku, kojima bi on morao savjetovati da ne piju alkoholnih pića, na primjer bolesnicima s gastrointestinalnim i  uopće probavnim smetnjama, bolesnicima koji boluju od dijabetesa, osobama koje pate od kardiovaskularnih smetnji, osobama poslije ozljede glave i mozga, bolesnicima s epilepsijom, osobama sa psihičkim poremećajima, najvećem broju osoba s neurološkim poremećajima, djeci i adolescentima, alkoholičarima, vozačima za vrijeme vožnje, osobama posebnih zanimanja( u prometu koje nose oružje), ženama za vrijeme nošenja ,svim onima kojima je propisan lijek, a osobito psihoaktivna sredstva, zapravo uvijek za vrijeme rada I mnogim drugima. Čak i kad liječnik radi  s izrazito zdravim osobama kao što su, na primjer, športaši ili vojnici na odsluženju vojnog roka, morao bi im savjetovati da ne piju alkoholnih pića. Upravo sudjelujem u jednom projektu talijanske vojske koja uvodi zdravstveni odgoj u vojarne posebno o problemima vezanim uz pijenje i uzimanje drugih psihoaktivnih sredstava priredili smo u tu svrhu knjižicu koja se dijeli svim mladićima kod ulaska u vojarnu na služenje vojnog roka.

Ř     3. Ima osoba kojima bi liječnik morao, u okviru zdravstvenog odgoja, objasniti rizičnost pijenja alkoholnih pića bez obzira na to jesu i bolesni ili nisu.

Ř     4. Ima, konačno osoba kojima liječnik ne bi morao govoriti o alkoholnim pićima i opasnostima koje njihova upotreba može izazvati. Moram reći da sam u svome dugogodišnjem radu kao liječnik takve osobe rijetko sretao. Liječnik je dužan u prevenciji alkoholom izazvanih poremećaja mobilizirati i veliki broj dragovoljnih neprofesionalnih djelatnika i pružiti im osnovno obrazovanje pa zbog toga mora razgovarati o pijenju i s apstinentima koje treba motivirati za takav posao, tim više što oni često pokazuju agresivnost u odnosu na potrošače alkoholnih pića, što može negativno djelovati u prevenciji. Na temelju takvih razmišljanja i s obzirom na vrlo loše rezultate koje je davalo tradicionalno liječenje, počeli smo razmišljati o načinu koji bi davao bolje rezultate. Bilo je to već nakon što je opisana opća teorija sustava koja govori o potrebi da se poremećaji ponašanja ne promatraju kod pojedinca, već da se uvijek podvrgne analizi i biosocijalni sustav u kome određena osoba živi i radi i u kome se nalazi u živim komunikacijama i interakcijama s drugim osobama.

Sustavni pristup je kao osnovnu biosocijalnu jedinicu uzeo obitelj koja ima prema njemu snažno djelovanje na zaštitu i unapređivanje zdravlja, a osim toga prenosi postojeću zdravstvenu i opću kulturu na nove generacije.

Klub liječenih alkoholičara

Već od 1964. godine provodili smo rad s obiteljima i organizirali smo teritorijalizaciju programa preko višeobiteljskih zajednica klubova liječenih alkoholičara. Klub liječenih alkoholičara, prema našem je konceptu mnogoobiteljska zajednica od najviše dvanaest obitelji, u  kojoj djeluje stručni ili dobrovoljni, nestručni, doškolovani, djelatnik koji katalizira proces izmjene ponašanja, rast i dozrijevanje članova. Da bi klub mogao uspješno djelovati, potrebno je da ima uključenog djelatnika koji će stvarati empatiju unutar kluba i u postignutoj pozitivnoj emocionalnoj atmosferi podržavati pozitivne komunikacije i međudjelovanja i katalizirati izmjenu stila života, rast i dozrijevanje. Taj djelatnik može biti doškolovana stručna ili dobrovoljna paraprofesionalna nestručna osoba pa i alkoholičar ili član njegove obitelji nakon što dulje vrijeme apstinira (bar jednu godinu), nakon što je riješio najvažnije obiteljske, društvene i radne probleme i nakon što je prošao temeljnu izobrazbu. Ta se izobrazba sastoji od jednotjednog tečaja senzibilizacije, ukupno 50 sati teorijske i praktične izobrazbe.

Alkoholizam - stil života

Promatranjem osoba koje pate od alkoholom izazvanih poteškoća lako je uočiti kako zapravo dijagnoza alkoholizam nema nekog znanstvenog temelja. Alkoholizam u užem znanstvenom smislu i ne postoji, prije bi se moglo govoriti o alkoholizmima kojih ima toliko koliko i alkoholom izazvanih poremećaja. Za liječnika je alkoholičar osoba koja već pokazuje ozbiljne somatske i psihološke poremećaje. I sve tehnike dijagnostike kojima se liječnik služi u dijagnostici alkoholizma, utvrđuju dijagnozu tek onda kada su nastupili teži poremećaji somatskog ili psihičkog zdravija i kad je vrijeme za poduzimanje ranog postupka već prošlo. Na temelju tih razmišljanja došli smo do uvjerenja da alkoholizam znači specifični odnos određene osobe odnosno obitelji prema pijenju alkoholnih pića, koji se javlja uslijed velikog broja vanjskih i unutrašnjih činitelja. Ti bi se činitelji mogli velikim dijelom shvatiti kao dio postojeće društvene kulture, a očituju se određenim tipom ponašanja, stila života. Koncept prema kome alkoholizam nije bolest u klasičnom smislu riječi već posebni tip ponašanja, posebni stil života, iznio sam na Kongresu klubova liječenih alkoholičara Italije i bivše Jugoslavije 1985., godine u Opatiji. U početku se takvom gledanju isprečava veliki broj otpora, a prije svega od strane stručnih radnika koji zastupaju medicinski koncept alkoholizma i vide alkoholičara ne kao osobu već kao bolesnika. Razumljivo, bilo je i drugih razloga otporu, a prije svega što se uz takav pristup javlja opasnost za takozvano umjereno pijenje. Gledanje prema kome je pijenje i njime izazvani poremećaj zapravo posebni stil života ne može prihvatiti ni koncept umjerenog pijenja, uzusa i abuzusa, upotrebe i zloupotrebe. Naime, ako je riječ o toksičnom sredstvu, svaka upotreba je zloupotreba, odnosno svaka zloupotreba je upotreba. To ne znači da alkoholičar ne može postati i bolesnik u užem medicinskom smislu. Kad se jave poremećaji koji se smatraju bolešću, sve kad se i ne bi radilo o alkoholičaru bez obzira na njihovu uzročnu povezanost s pijenjem alkoholnih pića, onda alkoholičar postaje i bolesnik. To ne isključuje potrebu da se pored liječenja provede i postupak izmjene ponašanja, rasta i dozrijevanja. Takav postupak traži izmjenu ponašanja, stila života, moglo bi se reći antropološke spiritualnosti, a ne bori se za prihvaćanje apstinencije. Za klasično obrazovana zdravstvenog radnika vrlo je teško prihvatiti da alkoholizam nije bolest, da praktički nije moguće postaviti dijagnozu, jer ne postoji jasna klinička slika i da ne postoji njegovo liječenje u tradicionalnome medicinskom smislu.

Ekologija alkoholom izazvanih poremećaja

Daljnji razvoj koncepta išao je sve više u smjeru promatranja pijenja i problema izazvanih pijenjem s  ekološkog stajališta. Pijenje i poremećaji koji se uslijed njega javljaju posljedica su postojećih odnosa među ekološkim sustavima unutar društva, koji dovode do razvoja određene zdravstvene i opće kulture u zajednici i cijelome društvu. Zbog toga je potrebno govoriti o socijalnoj, danas bi se moglo reći i o spiritualnoj, a ne samo o zelenoj ekologiji. Ako se želi postići povoljne rezultate u zaštiti i unapređivanju zdravlja, potrebno je izmijeniti ekološke odnose u zajednici, drugim riječima potrebno je izmijeniti zdravstvenu i opću kulturu u ljudskim zajednicama.

Mulitidimenzionalni problemi

Daljnji korak u razvoju koncepta bilo je opažanje da zapravo tzv. čisti alkoholizam i ne postoji, već da je on u najvećem broju slučajeva kombiniran s velikim brojem drugih poteškoća (paralelno uzimanje drugih psihoaktivnih sredstava, psihički problemi, teški somatski kronični poremećaji, poremećaji ponašanja, uglavnom agresivno, asocijalno, antisocijalno i rizično ponašanje, skid row i mnogi drugi). To zapažanje bilo je prisutno i znatno ranije, samo mu se nije pridavala veća važnost. Zapažano je to i u drugim sustavima koji se bave alkoholom izazvanim poremećajima, a vrlo rano u skupinama Anonimnih alkoholičara. Oba utemeljitelja Anonimnih alkoholičara, i Bill i dr. Bob, paralelno s alkoholnim pićem uzimali su i veći broj psihoaktivnih sredstava. Opisanu kombinaciju alkoholom izazvanih poremećaja s gore spomenutim teškoćama nazvali smo kompleksnim alkoholom izazvanim poremećajem ili multidimenzionalnim problemom. U posljednje vrijeme se u stručnoj literaturi takve kombinacije spominju kao tzv dual, triple i multiple problems (dvostruki trostruki i višestruki problemi). Očito je da saznanje o mnogostrukosti patnje, kad se govori o alkoholom izazvanom problemu, traži da mu se dade određeno mjesto i u našim praktičnim postupcima u primarnoj, sekundarnoj i tercijalnoj prevencij. Socijalno ekološki koncept to čini uvođenjem doškolovanja djelatnika na monotematskim tečajevima koji se bave multidimenzionalnim problemima, a prije svega kombinacijom alkoholom izazvanih problema s uživanjem drugih psihoaktivnih sredstava I istovremenim postojanjem psihičkih teškoća. S obzirom da je multidimenzionalnost pravilo, a ne iznimka, i klubovi liječenih alkoholičara morali su se otvoriti prema multidimenzionalnim problemima. Javlja se doduše i pojava da obitelj želi ući u klub liječenih akoholičara kad postoji dodatni problem sve ako i ne postoji alkoholizam, to stoga što za svoj problem nije pronašla povoljnog rješenja pa ga traži i u klubu. To ne predstavlja većih teškoća s obzirom da ionako i u slučaju uživanja droga i u slučaju psihičkog poremećaja nemamo kauzalnih postupaka pa ionako kad smo iskoristili sve što nam medicina nudi, ne ostaje ništa drugo do alternativnih postupaka nastojeći, kao što kaže Beigel, da promatramo ponašanje i da ga pokušamo izmijeniti.

Dijagnostika alkoholom izazvanih i kompleksnih problema

Praktični problemi nastaju uslijed postojećih teškoća u ranoj dijagnostici. Metode koje nam stoje na raspolaganju: klasični medicinski dijagnostički postupak, dijagnostika laboratorijskim metodama ,dijagnostika upitnicima, u većini slučajeva dolaze kad je već prekasno za rani postupak Ima doduše i jednostavnijih postupaka koji relativno pouzdano dijagnosticiraju alkoholom izazvani poremećaj. Mislim na upitnik CAGE.

Postupak s alkoholom izazvanim poremećajima

Problem nastaje i uslijed pomanjkanja mogućnosti liječenja u klasičnom smislu. Za alkoholom izazvane poremećaje nemamo u raspolaganju ni lijekova, ni specifične psihoterapijske metode. Mnogi od postupaka koji se još i danas koriste su zapravo kontraindicirani. Kad se govori o lijekovima: vitamini ne liječe alkoholizam (mogu pomoći ako postoji hipo-ili avitaminoza ali to nije alkoholizam), psihoaktivna sredstva koja se još uvijek često koriste su zapravo kontraindicirana jer dovode do većeg broja jatrogeno izazvanih komplikacija, sredstva koja sprečavaju pijenje, npr. antabus. ne rješavaju problem ukoliko istovremeno nije poduzet postupak izmjene ponašanja.

Antropološka spiritualnost

U posljednje vrijeme smo uočili da je potrebno poduzeti nešto i u rješavanju socijalno kulturnih problema koji zapravo u spletu unutarnjih i vanjskih uzroka dovode do kriza u obiteljima, zajednicama i u čitavom svijetu. Zapravo bi se moralo govoriti o antropospiritualnim problemima ako se spiritualnost shvati kao općeljudska karakteristika a ne samo s religijskog stajališta i ukoliko se prihvati ekumenizam sa stajališta socijalne ekologije u njegovu tradicionalnom značenju, a ne samo u religijskom smislu.

Ako se antropološka spiritualnost tako shvati, onda ona predstavlja zapravo model ponašanja karakterističan za određenu kulturu i ukoliko se jave poteškoće. mogle bi se rješavati djelujući na taj model ponašanja. Problemi koji se javljaju karakteristični su zapravo samo za čovjeka jer nam slični modeli ponašanja nisu poznati kod drugih živih bića ili stvorenja. Suvremena znanstvena promatranja teško se mogu baviti tim poteškoćama pošto za našu kulturu znanstveno znači istovremeno mjerljivo, ono što se ne može mjeriti, vagati mikroskopski proučavati itd. nije predmet znanstvenog interesa, bar kad je riječ o medicini. I psihijatrija se nalazi u sličnim teškoćama jer se bavi teško mjerljivim pojavama, pa se neprestano mora na neki način dokazivati kako bi sačuvala svoje mjesto unutar prihvaćenih znanstvenih sustava. Međutim kako mjeriti i dijagnosticirati poremećaj emocionalnog života, ljubavi, religioznosti, političnosti, socijalne pravde? Samim time što nisu mjerljivi, nekako kao da i ne spadaju u znanost. a ljudi ipak pate zbog njihovih poremećaja. Tu spiritualnost netko može smatrati biokemijskim produktom ili pak može smatrati da je dana od Boga. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne može se poricati da se javlja u toliko različitih oblika koliko ima pojedinaca, obitelji i zajednica, a da ipak ima neke zajedničke etičke karakteristike. Razumljivo da to traži i visoku etiku rada o tim problemima su vođena već dva talijanska kongresa antropološke spiritualnosti i socijalne ekologije u Bazilici sv. Franje u Assisiju. Ove godine se održava međunarodni Kongres antropološke spiritualnosti i socijalne ekologije u lipnju, na kome će sudjelovati i dvadesetak članova klubova liječenih alkoholičara iz Hrvatske. Među drugim poremećajima koji se mogu uočiti u kompleksnosti alkoholom izazvanih problema i općenito smetnjama ponašanja, najredovitiji je poremećaj spiritualnosti. Pod tim poremećajem vidim problem izazvane neprihvaćanjem samoga sebe, vlastitog ponašanja i vlastite uloge u društvu, neprihvaćanje postojeće socijalne kulture i prevalentne socijalne pravde. Taj poremećaj prati osjećaj nemoći pred problemima i nemogućnost da ih se shvati.

Promatranja u klubovima liječenih alkoholičara su pokazala da se može govoriti o spiritualnim, u antropološkom smislu teškoćama i egzistencijalnim problemima koje je, ako im se pridaje pažnja, moguće i dijagnosticirati. I spiritualne i egzistencijalne poteškoće spadaju u multidimenzionalne probleme kad se jave kombinirane s alkoholom izazvanim teškoćama.

Klubovi liječenih alkoholičara su pokazali izvanredne rezultate, u Hrvatskoj su oko 60% slučajeva dovodili do, moglo bi se reći, nestanka problema, a u drugih 20% do znatnog poboljšanja i pred Domovinski rat približavali smo se brojci od 1.000 klubova. Rat je doveo do niza problema, ratom izazvanih izmjena odnosa prema pijenju, mnogi klubovi su se raspali, školovanje djelatnika se zaustavilo itd. U posljednje vrijeme se javljaju znaci obnove, ali postoje velike teškoće jer je u međuvremenu koncept napredovao i trebalo bi provesti doškolovanje svih djelatnika, ali i članova klubova. U jesen ove godine održati će se jednotjedni tečaj za djelatnike u klubovima liječenih alkoholičara u Slatini, gdje su se klubovi relativno dobro održali unatoč iznimno teškim uvjetima pod kojima su radili.

Od 1979. godine klubovi liječenih alkoholičara su se počeli razvijati   u Italiji, a kasnije u Španjolskoj, Albaniji, Rusiji. Prvi klub u Italiji osnovao sam u Trstu, a do danas je otvoreno oko 3.000 klubova u svim regijama Italije. Školovano je više od 15.000 djelatnika za rad u klubovima liječenih alkoholičara i u drugim teritorijalnim alkohološkim programima. Osnovane su alkohološke teritorijalne škole i alkohološki teritorijalni centri, izdaju se časopisi koji se bave klubovima liječenih alkoholičara, osnovana je Talijanska akademija alkohologije i ekološke psihijatrije.

Na kraju mi ostaje da dadem nekoliko zaključnih razmatranja:

Ř     1 bez mira se ne može provoditi zaštita i unapređivanje zdravlja osobito ne duševnog zdravlja, bez obzira na ono što se pod duševnim zdravljem podrazumijeva. Zbog toga svaki  program zaštite i unapređivanja zdravlja mora imati uključen program čuvanja i postizanja mira.

Ř     2. Suzbijanje alkoholom izazvanih i multidimenzionalnih problema traži istovremeno poduzimanje primarne, sekundarne i tercijalne prevencije, najbolje bi bilo kad bi ta bila izvršena ili bar koordinirana od primarne zdravstvene zaštite.

Ř     3, Pošto alkoholom izazvani i kompleksni problemi ulaze u skupinu poremećaja ponašanja koji su usko vezani s postojećom zdravstvenom i općom kulturom, odnosno antropološkom spiritualnošću, osobito u mediteranskim zemljama i svim onim područjima gdje postoji visoka potrošnja alkoholnih pića, njihova prevencija i suzbijanje zahtijevaju izmjenu zdravstvene i opće kulture .    Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, cilj 17. programa “Zdravlje za sve”, s preporukom da se smanji potrošnja alkohola za 25% do 2000. godine, zapravo je zahtjev i takve izmjene. Tom je preporukom dana po prvi put mogućnost da se prevencija alkoholom izazvanih poremećaja provede bez potrebe da se zaštićuje i brani pijenje, tzv. umjereno ili razumno pijenje.

Ř     4. Izmjena zdravstvene i opće kulture jest polagan proces koji traži veliki broj formiranih i doškolovanih profesionalnih i dobrovoljnih neprofesionalnih djelatnika i mora se temeljiti na velikom broju točaka podrške u što gušćoj teritorijalnoj mreži koja služi promicanju zdravlja u zajednici. Potrebna gustoća spomenute mreže se može lako izračunati na temelju podataka incidencije i prevalencije alkoholom izazvanih poremećaja. Ti podaci su prikazani u publikaciji o prijedlogu europskog programa za suzbijanje alkoholom izazvanih poremećaja, koju je priredio Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije. Kako incidencija i prevalencija alkoholom izazvanih poremećaja ovise o srednjoj godišnjoj potrošnji, preračunato u čisti alkohol po glavi stanovnika, kad bude senzibiliziran 1 % stanovnika u zajednici, javlja se, prema mojim iskustvima, polagano mijenjanje zdravstvene i opće kulture.

Ř     5. Primarna zdravstvena zaštita je najpozvanija da pruži pomoć u organizaciji teritorijalne mreže točaka podrške u zaštiti i unapređivanju zdravlja. Članovi primarne zdravstvene zaštite bi morali proći posebno doškolovanje i usavršavanje,

Ř     6. Primarna zdravstvena zaštita mora mobilizirati veliki broj dobrovoljnih djelatnika u lokalnoj zajednici, koji bi morali biti školovani.

Ř     7. Primarna, sekundarna i tercijalna prevencija traže izmjenu stila života pojedinaca, obitelji i zajednica, ali istovremeno i stručnih i dobrovoljnih zdravstvenih i socijalnih djelatnika.

Ř     8. Specifični program izobrazbe i doškolovanja svake od tih skupina morao bi biti jednak za čitav nacionalni teritorij. Programi bi isto tako morali biti uvedeni na medicinskim fakultetima te u srednjim, višim i visokim školama za zdravstvene i socijalne radnike. Programi zdravstvenog odgoja morali bi biti priređeni i za obitelji u lokalnim zajednicama koje nemaju alkoholom izazvanih problema kao i za obitelji koje ulaze u klubove liječenih alkoholičara i druge teritorijalne programe zbog alkoholom izazvanih i kompleksnih teškoća. Zbog toga smo u Italiji osnovali teritorijalne alkohološke škole.

Ř     9. Prihvatljivi rezultati mogu se očekivati samo ako postoji uska veza između dobrovoljnih, privatnih i javnih programa na tom području.

Ř     10. Konačno, treba reći nekoliko riječi i o pripremama koje bi trebalo poduzeti na prijelazu iz drugog u treći milenij. Za taj prijelaz postoje opsežne pripreme: Svjetske Zdravstvene organizacije, Katoličke crkve i mnogih drugih. Svjetska zdravstvena organizacija radi na europskom programu suzbijanja alkoholom izazvanih i kompleksnih poteškoća. Papa Ivan Pavao II.  napisao je apostolsko pismo "Tertio millennio adveniente“. Prijelaz iz jednog milenija u drugi uvijek je privlačio posebnu pažnju. Dovoljno se prisjetiti kako je to izgledalo prije tisuću godina. Ljudi su očekivali propast svijeta i nisu se priredili za probleme koji su ih očekivali u drugom mileniju. Drugi milenij je pokazivao te simptome tijekom dva do tri stoljeća. Nastavili su se ratovi, dovoljno se prisjetiti križarskih ratova. I danas međunarodna zajednica koja govori o očuvanju mira nije u stanju poduzeti efikasne mjere njegova čuvanja kao što pokazuje rat nametnut Hrvatskoj. Velike sile ne mogu se složiti i riješiti svoje međusobne probleme. Ako se to tako nastavi, možemo kao i prije tisuću godina očekivati nove "križarske ratove" što s obzirom na nova sredstva razaranja, može značiti i kraj naše civilizacije. Mnoge zemlje unatoč tomu što govore o miru, nastavljaju s proizvodnjom i prodajom sredstava za rat, a ne za mir.

Ř     11. I klubovi liječenih alkoholičara morali bi prirediti svoj program rada kojim bi dočekali treći milenij.

Svi programi zaštite i unapređivanja zdravlja, a osobito oni koji zahtijevaju izmjenu postojeće zdravstvene i opće kulture, traže dugo vrijeme. Ništa se ne može postići preko noći međutim. treba ih ipak poduzeti, jer ako to ne učinimo mi, morat će to učiniti neka slijedeće generacija. Treba reći da se u antropološkoj spiritualnosti i etici rada kada je riječ o alkoholom izazvanim i kompleksnim problemima, ne može mimoići Enciklika Pape Ivana Pavla II. “Evanđelje života" u kojoj brani vrijednost i nepovrjedivost života. Bez obzira na to je li riječ o vjernicima ili ateistima, ponašanje koje može dovesti do oštećenja života, kao što je potrošnja toksičnih sredstava etički nije prihvatljivo. Sve što sam iznio može izgledati kao utopija, međutim, i utopija se može ostvariti ukoliko se prihvatimo posla i ako čvrsto vjerujemo u ono što radimo. Klubovi liječenih alkoholičara u Hrvatskoj i u Italiji to dokazuju postignutim rezultatima. Dozvolite mi da vas na kraju ovog izlaganja pozdravim pozdravom koji je preporučio Franjo Asiški, a zbog koga su ga i u njegovo vrijeme, puno ratova, gledali s nerazumijevanjem :

Mir vama i vašim obiteljima. Mir ovoj zemlji!

 

 

                                STRUČNA UREDNICA: Mr. sc. dr. Vesna Golik - Gruber

RECENZENTI:    Doc. dr. sc. Darko Breitenfeld

                       Prim. dr. sc. Željko Marinić

 Korektura: Željko Štimac

 Za tisak pripremila: Mr. sc. dr. Ema Ničea Gruber

Tisak: Tiskara «Puljko»

Radovi koji su tiskani u ovom Zborniku, preuzeti su iz Alkohološkog glasnika u izvornom obliku.

 

 

 

 

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES