ZBORNIK STRUČNIH RADOVA ALKOHOLOŠKOG GLASNIKA - PRIRUČNIK

UREDNICA Mr. sc. dr. Vesna Golik-Gruber

IZDAVAČI         Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                                 Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Zagreb, 2003.

 

 

 

ZBORNIK

predgovor
recenzije

Sadržaj:

POGLAVLJA
članci
indeks autora

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

 

 

 

 

POVEZANOST BOLNICE I KLUBOVA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA U DANAŠNJIM UVJETIMA

Prim. dr. sc.  Željko Marinić*

Početak i sredina osamdesetih godina obilježeni su intenzivnim zamahom i osnivanjem klubova liječenih alkoholičara kako u gradskim središtima, tako i u drugim dijelovima Republike Hrvatske, zbog čega se njihovo djelovanje osjetilo praktički na cijelom području Republike. Sasvim je razumljivo da je koncentracija klubova bila veća uz gradove i središta, pri čemu su prednjačili veći gradovi (Zagreb, Rijeka, Split, Koprivnica, Varaždin, Vinkovci, Zadar, Karlovac i dr.), no aktivnošću liječnika primarne zdravstvene zaštite i drugih društvenih čimbenika, klubovi su djelovali i u manjim sredinama (Podravska Slatina, Ivanić Grad, Delnice, Fužine, Rab i dr.). Takav zamah i rad je ponajprije vezan uz poticaje Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice”, u kojoj su djelovali prof. dr. Višnja i Vladimir Hudolin, sa svojim suradnicima, ali i brojni vanjski suradnici koji su prošli edukaciju u toj klinici i stekli znanja koja predstavljaju “zagrebačku alkohološku školu”. Sam rad i široka mreža klubova liječenih alkoholičara umnogome su pridonjele stvaranju povoljnog društvenog odnosa i stava prema problemu pijenja alkoholnih pića, koja su u našoj sredini postala dio svakodnevne zbilje i naglašen općedruštveni problem.

I dok je početkom sedamdesetih godina dolazilo do supstitucije i prelaska s “bolničkog” modela liječenja alkoholičara na “izvaninstitucijske oblike”, osamdesetih godina se činilo da bolnica i njeni programi rada, zbog  zamaha poslijebolničkih oblika liječenja, gubi korak i sve više potvrđuju bolnicu kao nužno zlo u cjelokupnom postupku liječenja alkoholičara.

Nažalost, taj proces i razvitak izvanbolničkih službi iznenada je zaustavljen početkom devedesetih godina ratnim događanjima, koja su sve do nedavna davala osnovni ton svakodnevnoj zbilji, u kojoj je došlo do izrazitih socioloških i demografskih pomaka, a koji su imali odraza u ponašanju pojedinaca, ali i u društvu u cjelini.

Neposredna i posredna ratna opasnost, gubitak članova obitelji i rodbine, rušenje domova, migracija ljudi, stvaranje novih skupina pučanstva (prognanici, izbjeglice), mobilizacije, uzbune i dr. zahtijevale su od svakog pojedinca adekvatne postupke, ali i psihičke reakcije primjerene toj situaciji.

Samom svojom pojavnošću, neadekvatnošću i intenzitetom stvaralo se pogodno tlo za nastanak i razvoj psihičkih poremećaja s kojima se do tada nismo susretali (PTSP), ili su se potencirale i produbljivale već postojeće psihičke smetnje (dekompenzacije psihoza) ili su podržavajuće djelovale na širu upotrebu različitih psihoaktivnih tvari (sedativa, anksiolitika), među kojima je alkohol zasigurno na prvom mjestu zbog niza svojih značajki.

I upravo zbog takvih događanja bolnica je ponovno došla u središte zbivanja kao “organizirani model” kontinuirane skrbi o alkoholičarima uz pomoć educiranih terapijskih timova koji su se znali i mogli upustiti u rješavanje alkoholoških problema, najčešće praćenih znatnim psihičkim dekompenzacijama provociranim ratnim događanjima. U takvim uvjetima veliki broj klubova liječenih alkoholičara prestao je s radom, no na sreću, u većim središtima (Zagreb, Rijeka, Split) nije u potpunosti zamro njihov rad. Upravo zahvaljujući stalnoj vezi s bolničkom službom i nastojanjima bolničkih timova da se rad u klubovima nastavlja, da im se pomogne u radu, da se revitaliziraju raniji klubovi, izvaninstitucijski programi mogli su se i dalje nastaviti.

Moramo biti kritični i kazati da je u većem broju sredina zamrla zbog navedenih razloga gotovo svaka antialkohološka misao i ponašanje, jer su strahote rata i događaji u vezi s tim pojačali pijenje alkoholnih pića u širem društvenom sloju. Nepovoljne posljedice takvih pojava ogledale su se u učestalosti i porastu komplikacija alkoholne bolesti, pri čemu ponajprije treba upozoriti na porast alkoholnih psihoza (predelirij i delirij), napose među mlađim dobnim skupinama, i na razvoj kliničke slike alkoholizma u izrazito kratkom vremenskom razdoblju, a koje je zahtijevalo neodložnu bolničku skrb. Od ranije tisuću i više klubova liječenih alkoholičara, njihov je broj praktički desetkovan, tako da je poslije rata ostalo oko sto pedeset klubova koji organizirano djeluju na području Republike Hrvatske, koji čine jezgro i poticaj za širenje nove kulture ponašanja. Analizirajući danas proteklo razdoblje može se sa zadovoljstvom ustvrditi da je tijekom proteklih godina ostao aktivan znatan broj suradnika i djelatnika na području alkohologije, koji imaju želju i volju za nastavak rada u klubovima i provođenju alkohološke skrbi, a koji su svojim svakodnevnim radom vezani uz psihijatrijske bolnice, odjele i klinike.

Iako je, danas gledajući, pomalo anakronizam, da razvoj izvaninstitucijske skrbi potiće pa i proradi bolnica i zdravstvena služba, posebni uvjeti življenja u našoj sredini nametnuli su joj opet takvu ulogu.

Poznato je da na odjelima za liječenje alkoholizma pri našim većim psihijatrijskim ustanovama djeluju ogledni klubovi (Rab, Ugljan, Jankomir, Popovača, Klinička bolnica “Sestre Milosrdnice”), koji su svojim radom u stalnoj vezi s klubovima na području djelovanja bolnica, čime se ostvaruje mogućnost međusobnog komuniciranja odjela i održavanja komunikacijskog sustava prema unutra, uz trajnu vezu s izvaninstitucijskom sredinom i unošenje realitetnih uvjeta u odjelni ambijent. Dugogodišnje iskustvo u radu oglednih klubova (organizirani i diferentni terapijski timovi) imalo je u proteklom razdoblju veliku važnost ne samo u pružanju terapijske pomoći alkoholičarima, nego i ugroženim skupinama stanovništva, naročito pripadnicima vojske, prognanicima, izbjeglicama i dr. Članovi terapijskih timova odlazili su u sredine gdje su ranije postojali klubovi i pomogli u revitalizaciji tih klubova, pružali su stručnu pomoć pri akcijama objedinjavanja klubova, aktivno se angažirali bilo kako terapeuti ili supervizori u radu klubova, a što je sve zajedno utjecalo na stvaranje povoljnog društvenog ozračja i senzibilizaciju za probleme pijenja alkoholnih pića kako bi se ponovo stvorili uvjeti za prosperitet i razvoj izvaninstitucijskih terapijskih skupina. Sasvim je jasno i razumljivo da širenje mreže klubova i drugih oblika rada s alkoholičarima ponovno stavlja bolnicu u drugi plan, ne samo zbog terapijskih nego i zbog ekonomskih i društvenih razloga. Promjena društvenog sustava, drugačije zakonitosti u privređivanju, uz novi način financiranja zdravstvene zaštite i raspodjelu sredstava, imperativno zahtijevaju drugačije oblike rada, naročito s ugroženim društvenim skupinama, kao što su alkoholičari, narkomani i dr., pri čemu je svakako naglasak stavljen na “cost benefit”, tj. na ekonomsku stranu terapijskog postupka. U takvim okvirima bolnica će i dalje zbrinjavati jedan dio bolesnika, kojima je zbog nastalih psihičkih i tjelesnih tegoba nužna klinička skrb (alkoholne psihoze, oštećenja jetre, perifernog i središnjeg živčanog sistema i dr.), no ipak u središte zbivanja dolazi sve više bolnica kao središte pružanja edukativne, savjetodavne i organizacijske pomoći izvaninstitucijskim oblicima liječenja, pri čemu je klub liječenih alkoholičara nezamjenjiv čimbenik u terapijskom postupku.

__________________________

*Psihijatrijska bolnica Jankomir, Zagreb

 

                                STRUČNA UREDNICA: Mr. sc. dr. Vesna Golik - Gruber

RECENZENTI:    Doc. dr. sc. Darko Breitenfeld

                       Prim. dr. sc. Željko Marinić

 Korektura: Željko Štimac

 Za tisak pripremila: Mr. sc. dr. Ema Ničea Gruber

Tisak: Tiskara «Puljko»

Radovi koji su tiskani u ovom Zborniku, preuzeti su iz Alkohološkog glasnika u izvornom obliku.

 

 

 

 

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES