Dr. sci Zoran Zoričić

Specijalist psihijatar

KB «Sestre milosrdnice», Zagreb

Tajnik «Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti» pri HLZ

Predsjednik «Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara»

Problemi povezani s pijenjem alkohola u mladih ljudi u Republici Hrvatskoj

Cilj rada je prikaz kompleksnosti problema povezanih s pijenjem alkohola u mladeži u Republici Hrvatskoj. Društvo s tradicijski ukorijenjenim ritualima pijenja, s velikom zastupljenošću alkoholičara među odraslima generira i probleme povezane s pijenjem kod mladeži. Glavni problem povezan s pijenjem mladih nije ovisnost o alkoholu, već su posljedice zloporabe alkohola u ponašanju i prometu- slabiji školski uspjeh, delikventno ponašanje, agresivnost, učestalija zloporaba drugih sredstava ovisnosti…Dobna granica eksperimentiranja s alkoholom pomiče se na sve niže razrede, što govori kako preventivni programi rada s djecom ne daju očekivane, zadovoljavajuće rezultate.

Konzumacija alkohola, prekomjerna potrošnja alkohola, ovisnost o alkoholu i ostale komplikacije povezane s ovisnošću, ogroman su javno zdravstveni problem svakog društva, na žalost, i hrvatskog. Nakon posljedica prekomjernog i nekvalitetnog hranjenja, čije posljedice plaćamo kroz kardiovaskularne bolesti, te pušenja, sa smrtnošću od maligniteta respiratornog sustava, posljedice pijenja alkohola čine po brojnosti i težini oboljenja treći javno zdravstveni problem u Republici Hrvatskoj. Iza srčanog i moždanog udara, te srčane insuficijencije, kronična bolest jetre i ciroza jetre vodeći su uzrok smrtnosti među muškarcima u Hrvatskoj. Srećom, kod žena ciroza nije toliko visoko na ljestvici uzroka smrti pošto na 3.6 muškaraca ovisnika o alkoholu dolazi 1 žena. Podsjetimo, u Hrvatskoj trenutno brojimo 250 tisuća ljudi ovisnika o alkoholu, dok prekomjerno alkohol konzumira i do 800 000 ljudi. Od navedenog broja alkoholičara, svega se 7500 godišnje liječi zbog alkoholizma.

Hrvatsko društvo, tradicionalno blagonaklono prema običaju pijenja, ritualima čvrsto povezano  s alkoholom, otvoreno prema navodnim «koristima od čašice, dvije», a slijepo pred posljedicama alkoholizma, uporno stvara i podržava preduvjete, odnosno pogodnu društvenu klimu, za regrutiranje novih ovisnika o alkoholu. Zapadna društva, tradicionalno sklona alkoholu, licemjerno i pohlepno zarađujući i popunjavajući državne i privatne proračune kroz poreze na promet alkohola, posljedice istoga kroz bolest i patnju obitelji alkoholičara prebacuju na individualnu odgovornost samog alkoholičara i na njegovu obitelj!  Vrhunac gluposti i licemjerja je poticanje proizvodnje i potrošnje alkohola radi povećanja bruto proizvoda. Ne želi se vidjeti da, kroz saniranje posljedica potrošnje alkohola, s kamatama društvo potroši ranije zarađeno prometom alkohola.

Krivnja za nastanak ovisnosti projicira se isključivo na pojedinca, odnosno njegovu slabost i moralnost, dok se prešućuju sama adiktivna svojstva alkohola.

Kako da se jedno društvo, s opisanim odnosom prema uporabi alkohola, uspješno nosi s problemom pijenja istog kod vlastite djece i adolescenata? Da li je uopće moguće izdvojiti pijenje mladih iz općeg problema pijenja u društvu.

Za razliku od odraslih, za koje je rečeno da piju učestalo i prekomjerno, mladi piju rjeđe, ali gotovo uvijek s namjerom da se i napiju. U skladu s filozofijom mladih ljudi, koja najčešće ne prepoznaje objektivno rizike, a često ih i svjesno prihvaća, živeći danas i ovdje, uvjerena u besmrtnost, rizik uporabe alkohola uopće se ne percipira. Alkohol mladom čovjeku donosi opuštenost, euforiju, potiče spontanost, prisnost s vršnjacima, oslobađa seksualnost,  uklanjajući nezrele kočnice savjesti i zabrane. Isto tako, alkohol mu je ulaznica u svijet vršnjaka koji i sami prekomjerno i prigodno piju. Stoga im alkohol i služi često kao simbolično sredstvo inicijacije u grupe vršnjaka. I upravo u tom trenutku grupa preuzima utjecaj nad daljnjim pijenjem i ponašanjem mladih ljudi, te se  kontinuitet lošeg primjera, naslonjen na pijenje alkohola u primarnoj obitelji, kroz grupu vršnjaka nastavlja. Na žalost, ovaj ulazak u svijet pijenja alkohola u Hrvatskoj se zadnjih godina spušta kod dječaka na nivo trinaest godišnjaka, a kod curica na nivo četrnaest godišnjakinja. I dok na nivou trinaest godišnjaka i četrnaest godišnjakinja Hrvatska spada  u evropski prosjek, ne ističući se negativno u odnosu na okruženje, već na nivou petnaest godišnjaka spada u sam evropski vrh. Upravo ovaj podatak ukazuje da preventivni rad s osnovno školskom djecom zakazuje, odnosno da prevenciju problema povezanih s uporabom alkohola ne radimo dovoljno dobro. Velika se sredstva izdvajaju na prevenciju uporabe lakših i teških droga u mladih, dok se na prevenciju uporabe alkohola u mladih izdvajaju mizerni mala sredstva, jednostavno stoga što se taj problem do sada sustavno podcjenjivao.

Referentno istraživanje pijenja mladih ljudi u Hrvatskoj provedeno na uzorku tri strukovne škole u Zagrebu tijekom 2004. godine, na uzorku od 551 učenika, od čega 169 iz prvog razreda srednje škole,  173 iz drugog razreda, 146 iz trećeg i 63 iz četvrtog razreda, s prosječnom dobi 17.2 godine, ukazalo je da je 92 % učenika višekratno konzumiralo alkohol. 79% učenika osnovnih škola konzumiralo je alkohol, a 68 % ih je pušilo, dok je kod srednjoškolaca 95% njih pilo alkohol, a 81% pušilo. Pušenje i konzumacija alkohola u korelaciji su s upotrebom ilegalnih psihoaktivnih tvari (droge). Školski uspjeh učenika koji piju alkohol i puše značajno je lošiji u odnosu na učenike koji ne piju alkohol i ne puše. Najčešće izostaju iz škole učenici koji piju i puše, potom učenici koji piju, a ne puše, i najzad učenici koji puše, a ne piju. Učenici koje ne piju alkohol i ne puše u pravilu ne konzumiraju niti teže droge. Rana detekcija zlouporabe psihoaktivnih tvari, upravo zbog navedenog, treba se odnositi i na alkohol i pušenje, a ne samo ilegalne droge.

Na sve veću zastupljenost pijenja među mladima u Hrvatskoj ukazuje i ispitivanje koje je pokazalo da je najmanje deset puta tijekom zadnjih dvanaest mjeseci napilo se 7% ispitivanih dječaka tijekom 1995. godine, 9% tijekom 1999, i 12% tijekom 2003. godine. Kod djevojčica, tijekom 1995 manje od 1% djevojčica napio se deset puta tijekom zadnjih 12 mjeseci, 4 % djevojčica tijekom 1999. godine, i 5% tijekom 2003. godine.

Upravo navedeni model konzumacije alkohola, udružen s zloporabom (štetna uporaba) lakših i teških droga, karakterističan je model pijenja alkohola hrvatske mladeži. Dok dečki u pravilu u svijet konzumacije alkohola ulaze pijenjem piva, djevojke preferiraju tzv. long drinks (dugo piće) djus-votku, rum-kolu itd). Prvi susret s alkoholom mladi imaju često u kući roditelja, naročito u ruralnim sredinama.

Tolerancija mladih ljudi na alkohol izrazito je niska, te i najmanje količine alkohola, u organizmu nenaviklom na alkohol, stvaraju opasne reakcije. Gubi se kritičnost, izmijenjeno se doživljava realitet, sklonost rizičnom ponašaju je povišena, kvalitativno i kvantitativno se mijenja svijest. Već količina od blizu 3 promila alkohola u krvi kod djevojaka može biti letalna, pogotovo ukoliko se uz alkohol uzimao sedativ ili neki amfetaminski preparat.

Odabir piva kao sredstva inicijacije u odrasli svijet konzumenata alkohola nije slučajan, i sve je samo ne svjestan izbor pojedinca. Zadnjih smo godina svjedoci napora i uspjeha marketinške industrije, plaćene od strane industrije piva, da pivo, kao psihoaktivno sredstvo, poveže s načinom života mladih, i mladost, zdravlje i sport marketinški veže uz pivo. Svjedočimo neverbalnu poruku «ako se želiš osjećati mlad, konzumiraj pivo». Nije stoga niti slučajno da je proizvodnja piva zadnjih dvadesetak godina rasla izrazito visokim stopama rasta, često i na račun drugih vrsta alkohola-vina i žestice. Konzumacija vina u hrvatskoj je mladeži tek prigodna i vezana uz socijalno i platežno «više» kategorije, dok je konzumacija žestice prigodna, vezana uglavnom za tzv. produžena pića. Isto tako, ne treba  zaboraviti da je reklamiranje žestice i vina nedopušteno zakonom, dok se pivo slobodno reklamira.

Uz utjecaj društva na konzumaciju alkohola i sve komplikacije uporabe alkohola somatske, psihološke i posebno socijalne prirode, ne treba zanemariti ni utjecaj obitelji na stavove prema pijenju i stvaranje budućeg alkoholičara. Obitelj, kao temeljna jedinica društva, dijeli u društvu postojeće blagonaklone stavove koji potiču i podržavaju pijenje alkohola. Utjecaj obitelji na stavove djeteta prema pijenju je odlučujući. Ali, kako jedno društvo kao što je hrvatsko, u kojem je 250 000 alkoholičara, u kojem milijun ljudi, dakle svaki peti pati direktno ili indirektno od posljedica alkoholizma, može stvoriti zdrave i kritičke stavove prema konzumaciji alkohola?

Većina roditelja ni sama ne zna podvući granicu između kontroliranog i nekontroliranog pijenja, odnosno nije sigurna da li se kod njenog člana koji pije alkohol radi o samo uobičajenom pijenju, ili pak o alkoholizmu. Učestalo prekomjerno pijenje neizostavno s vremenom vodi u ovisnost. Točku prijelaza iz kontroliranom pijenja u ovisnost nitko ne zapazi, često pijući dalje godinama, dok ga posljedice pijenja ne prisile na pokušaj liječenja. A tada je već zdravlje ozbiljno narušeno, posao ugrožen ili izgubljen, obitelj iscrpljenja, često i rastavljena.

Obitelj rasturena alkoholizmom jednog ili oba roditelja, često opterećena egzistencijalnim problemima, bez usuglašenog djelovanja oba roditelja, nema šanse biti pozitivan korektiv ponašanja svog mlađeg člana. Čak je i dobronamjerna poruka roditelja alkoholičara, koji prizna djetetu svoj alkoholizam, da bar ono ne pije, kontraproduktivna. Pozitivan učinak može se postići isključivo primjerom pozitivnog ponašanja, dakle nepijenja alkohola.

Pijenje alkohola kod mladih ljudi ne rezultira primarno ovisnošću, i sama ovisnost nije glavni problem povezan s pijenjem mladih. Ovisnost dolazi najčešće tek poslije desetak godina prekomjernog i učestalog pijenja kod mladića, odnosno nakon tri do pet godina učestalog i prekomjernog pijenja kod djevojaka. Zloporaba alkohola i njene posljedica glavni su i najteži problem povezan s pijenjem mladih. Slabiji uspjeh u školi i s njim povezana manja šansa za socijalnim uspjehom, viša stopa delikvencije i kriminala, agresivnost među vršnjacima, antisocijalno ponašanje, te posebno učestvovanje i stradanje u prometu, glavne su komplikacije pijenja mladih. Stopa stradavanja mladih ljudi u prometu postaje zabrinjavajuća na užas svih dobronamjernih članova društva, posebno svih nas roditelja. Kasno večernji i cijelo noćni izlazak s društvom petkom ili subotom uvečer, pritisak na dobivanje automobila od strane roditelja, a sve udruženo s pokojom čašicom alkohola, niskom tolerancijom prema alkoholu, te neznatnim vozačkim iskustvom,  odnosi danak u životima i invalidnosti mladih ljudi, na koje je društvo izrazito osjetljivo. Upravo automobilske nesreće mladih ljudi, počinjenje pod utjecajem alkohola, doprinijele su najviše senzibilizaciji društva za probleme mladih povezane s uporabom alkohola.

Zadatak ovoga članka upravo je i bio upozoriti na kompleksnost problema povezanih s pijenjem alkohola u mladih ljudi. Mladi ljudi, koji imaju od strane društva ili obitelji prethodno potaknuta pozitivna očekivanja od učinaka alkohola, lakše i češće posežu za alkoholom. Upravo stoga, za uspješan rad na polju suzbijanja i ublažavanja problema povezanih s uporabom alkohola u mladih, neophodno je potrebno, beskompromisno raditi na izmjeni stavova društva prema konzumaciji alkohola kao psihoaktivne tvari, te ranom otkrivanju i liječenju ovisnika unutar obitelji, a zbog prevencije pijenja kod obiteljskih mlađih članova. S preventivnim aktivnostima, edukacijom učenika i roditelja treba početi što ranije.  Fokus preventivnih djelatnosti treba spustiti na razinu četvrtog do šestog razreda osnovne škole, a nakon toga rad s djecom i omladinom treba biti kontinuiran.  Ne treba se donkihotovski boriti s vjetrenjačama, odnosno zagovarati apsolutnu apstinenciju od alkohola, navlačeći na sebe bijes interesnih grupacija povezanih s proizvodnjom i prometom alkohola, već ljude treba educirati o načinima i granicama tzv. kontroliranog pijenja, davati jasnu poruku da ni jedan način pijenja, niti jedna količina nije neštetna, još manje ljekovita (posebna je odgovornost na zdravstvenim i prosvjetnim djelatnicima). Treba poticati marketinške aktivnosti koje promiču zdrave stavove prema životu, pozitivan sustav vrijednosti, kulturu nepijenja i nedrogiranja, te usmjeravati i podržavati mlade ljude u kreiranju za njih prihvatljivih modela ponašanja. Rječnik kojim im se obraćamo mora biti njima i primjeren, dakle od strane njihovih vršnjaka kreiran, ton dociranja i ispraznog moraliziranja mora zamijeniti razumijevanje i topla podrška.

Kreirajući odnose razumijevanja i podrške u krugu vlastite obitelji, primjerom vlastitog nepijenja ili najmanje sporadičkog, kontroliranog pijenja, investiranjem ponajprije vremena, te materijalnih sredstava u razvoj vlastitog djeteta, te podržavanjem društvenih stavova i institucija koje promiču pozitivne vrijednosti, najviše možemo učiniti za  prevenciju s alkoholom, ali i drugim psihoaktivnim tvarima, povezanih problema.