POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 10

Alk. gl. 2/2017. (225) str. 1 - 5

početna

RODITELJI I ČLANOVI OBITELJI OVISNIKA U LIJEČENJU OVISNIKA

Koliko puta smo od roditelja naših ovisnika čuli rečenice:

Kako da sve to preživimo, slomljeni smo, prije ćemo mi skončati nego on!

Što da učinimo kada svojim ponašanjem ugrožava ostale članove obitelji?

Primite ga, pošaljite ga bilo gdje, samo da se malo odmorimo od njega.

Što je najbolje za njega? Pročitali smo, čuli smo, rekli su nam…

Što sam ja Bogu zgriješila? Nebo se srušilo na nas…

Nije uvijek lagano odgovarati na njihova pitanja, jer na neka ponekad ni sami ne znamo odgovoriti. Dapače, nekada nam članovi obitelji ovisnika znaju predstaviti ozbiljniji problem, negoli oni sami.

Činjenica je, da za razliku od drugih europskih zemalja, znatan broj naših ovisnika živi sa svojim roditeljima. Roditelji jednostavno ne znaju što činiti i kako se postaviti.

Ovisnici često znaju reći, da je njihovim roditeljima potrebnija pomoć nego njima, te da bi se zapravo njih prvo trebalo liječiti, što često nije daleko od istine.

Roditelji naših ovisnika su zbog načina života svoje djece:

Potrošeni i izgubljeni

Traže 'idealna rješenja'

Imaju nerealna očekivanja

'ovisni o svojoj djeci' tako da oni ganjaju djecu, a njihova djeca drogu

Zasigurno se nije lagano nositi s ovisnošću svog člana obitelji, tako da i roditelji, kao i ovisnici prolaze niz faza u procesu liječenja.

Uz dopuštenje:

Božena Galoić Cigit:                  

Ovisnici – Ako ih ne možeš uvjeriti, zbuni ih!

ŠTO MOGU NAUČITI UČEĆI SVOJU DJECU

Živots našomdjecomje iskustvokojenaspotičena dublje razumijevanje s velikom pažnjom. Djeca su nježna, poštena, iskrena, emocionalna i spontana. Dubina slušanja srcem zasigurno je najvažnija kada osluškujemo svoje dijete. Ali odrastanje djece nije bezbolno niti za roditelje, a niti za dijete. Ponekad je teško biti roditelj jer postoje situacije proturječnosti, nesigurnosti i vlastitih slabosti. Roditelji i djeca često dolaze u situacije kada nisu pošteđeni obostrano, kada se povrijede. Široka lepeza ugodnih i neugodnih otkrića za obje strane. Otvorenost i spremnost biti u stalnoj igri ključ je zajedničkog razvoja. Spremnost da učimo uz svoju djecu ima veliku važnost. Manja djeca uvijek žive u sadašnjosti, koliko bi to bilo lijepo i za roditelje. Koliko pažnje mogu posvetiti svojoj igrački. A tek kako stvarno govore ono što misle, iskreni su. Kada djeca i odrasli govore istinu, onda su jako jednostavni i to je lijep osjećaj. Roditelji često imaju očekivanja, ali toga se treba osloboditi i stvoriti odnos povjerenja i spontanosti. Griješe i djeca i roditelji i to je u redu. No važno je da se o tome može razgovarati. Prirodno je da roditelji žele poduprijeti djecu da su snažna. No, pitanje je kako objasniti to djeci, ako se roditelji osjećaju drugačije. Ponašanje nas kao roditelja prenose kroz generacije. Često utapamo svoju individualnost u život koji nije naš. Prošlost se nosi kroz generacije, prilika je da se suočimo sa našim prošlostima i da našoj djeci ne ostavljamo terete prošlih generacija. Prilika je da se mijenjamo i učimo zajedno s djecom i stvaramo bolji odnos. Djeca istražuju granice, nameću svoja pravila, razvijaju svoje osobnosti. Povjerenje, strpljenje, emocije i dobar odnos zasigurno su dobar temelj za put u kojem i djeca i roditelji pronađu ljubav. I mogu se zajedno razvijati dalje.

Mirjana Halužan

Terapijske priče i još ponešto

ČEKAM TE VANI

Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti. Nimalo ne marima zato hoćeš li stajati ispred oltara ili ondje kod vrata, hoćeš li se moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju...Ili ćeš zuriti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete krunice.

Sve su to izvanjske i nimalo komplicirane radnje s pomoću kojih nije teško prevariti čovjeka.

Čekam te vani.

Kad izađeš iz crkve i vratiš se među ljude, pripremi se za susret sa mnom.

Tada ću te nemilosrdno pratiti, promatrati, suditi, a možda i osuditi.

Imam pravo to učiniti.

Naime, želim znati: jesi li u crkvi doista razgovarao s Bogom ili si se njime poigravao?

Želim se uvjeriti čini li molitva čovjeka stvarno drukčijim, boljim. Želim se uvjeriti upravo na tebi, vjerniku, kao primjeru.

Uvjerim li se da si ohol, pohlepan, sebičan, svadljiv, zavidan, uvjerim li se da ne znaš oprostiti, moliti za oprost...znat ću da ti molitva ne valja...

Uvjerim li se da u obitelji, na poslu, među prijateljima, u školi, trgovini...ne znaš s ljudima razgovarati, znat ću sigurno da ne znaš ni s Bogom razgovarati.

Ako te neprestano netko treba tješiti i hvaliti, znat ću da u crkvu nisi išao radi Boga, slaviti njega, nego obožavati sebe...

Ali...budu li tvoje oči otvorene za nevolju bližnjega, budu li tvoje usne izgovarale riječi mira, radosti, povjerenja...budu li tvoje ruke podizale nemoćne, tvoje srce imalo razumijevanja za druge, bude li opraštalo i ljubilo...znat ću da si u crkvi doista razgovarao s Bogom!

Čekam te vani.

Nepoznat autor

IGRA S KARTAMA

Ništa ne nadvisuje svetost onih koji su naučili savršeno prihvaćati što jest. U igri s kartama koja se zove život, čovjek, prema svojim najboljim sposobnostima, igra onim kartama koje je pri podjeli dobio. Oni koji uporno ustraju u igri, ne na kartama koje su dobili, nego uporno ustraju u tvrdnji da su oni morali dijeliti karte-ti u životu promaše. Nitko nas ne pita hoćemo li igrati. Tu nema izbora. Moramo igrati. Izbor je kako igrati.

U navodu A. de Mella

ANTILOPE I LAVOVI

Jedna misionarka koja je godinama živjela u Africi primjetila je naobično ponašanje lavova prema starijim pripadnicima skupine.

Dok većina ostalih životinja ostavlja ostarjele da uginu jer ih više ne mogu pratiti, stari su lavovi vrlo korisni. Oni nemaju više oštre pandže i zube, ali još uvijek mogu rikati.

Stari lavovi stoga bi se poredali s jedne strane gdure prema antilopama. Na drugoj strani mladi bi lavovi čekali u zasjedi. Stari lavovi tada bi počeli „rikati“, a antilope bi bježale u suprotnu stranu, ravno u zasjedu. Da su antilope trčale prema mjestu s kojeg se čula rika, bile bi spašene.

P.S.: Kao i antilope, i većina nas bježi od opasnosti i kao rezultat toga nikada se ne oslobodi svojih strahova. Nije problem u strahu, nego u tome kako se nosimo s njime.

P. Ferrucci 26

SRCE MI GORI KAO OGANJ

Soyen Shaku, prvi učitelj zena koji je otišao u Ameriku, rekao je: „Srce mi gori kao oganj, ali oči su mi hladne kao stari pepeo.“ Slijede njegova pravila kojih se svakodnevno pridržavao cijelog života.

Ujutro prije oblačenja upali mirisni štapić i meditiraj.

Idi na počinak uvijek u isto vrijeme. Hranu uzimaj u određenim razmacima. Jedi umjereno i nikad do sita.

Pazi što govoriš, a što god govorio, to i čini.

Kad ti se pruži prilika, ne dopusti da ti promakne, ali ipak, uvijek dva puta promisli prije negoli išta poduzmeš.

Ne žali za prošlošću. Gledaj u budućnost. Kada legneš, spavaj kao da ti je to posljednji san. Kad se probudiš, odmah ustani i ostavi krevet kao da odbacuješ par starih cipela.

Zen priča 54

MONAH I ŠKORPION

Dva redovnika ispirahu voje zdjele na rijeci kad ugledaše škorpiona kako se utapa. Jedan od redovnika odmah ga izvadi iz vode i stavi na obalu. Škorpion ga ugrize. Redovnik se vrati pranju zdjele, a škorpion opet padne u vodu. Redovnik ga opet spasi i škorpion ga opet ugrize.

Drugi redovnik upita:

-Prijatelju, zašto uporno spašavaš tog škorpiona kada znaš da ga njegova priroda tjera da grize?

Zato-odgovori redovnik-što mene moja priroda tjera da spašavam.

Zen priča 45

STABLO

Svakom je stablu poznato zbog čega napušta skrovište svojeg sjemena.

Svakom je stablu poznato da će se na njegovim granama možda gnijezditi ptice, da će s njegovih grana možda ubirati plodove, da će možda netko otpočinuti u sjeni njegove krošnje, da će od njega možda netko načiniti daske, vrata ili prozore, da će od njegova debla možda netko izdjeljati lađu, da će ga možda netko posjeći i upotrijebiti za ogrjev, da će možda, neiskorišteno, istrunuti i postati zemlja.

Svakom je stablu dovoljno što mu je to poznato.

I zato nijedno stablo ništa ne pita, nego samo raste.

Stjepan Lice 37

PODSJETNIK ZA NAPREDNE DUŠE

Sjeti se odakle si došao i kamo ideš, i zašto si stvorio zbrku u koju si i sam upao. Najjednostavnija pitanja i najteža su pitanja. Gdje si rođen? Gdje živiš? Kako živiš? Kamo ideš? Što radiš? Razmisli katkad o tome i prati kako se tvoji odgovori mijenjaju. Jedina tvoja obaveza u bilo kojem životu jest da ostaneš vjeran sam sebi. Sve osobe i svi događaji u tvom životu prisutni su, jer ti si ih tamo privukao. Što ćeš s njima uraditi, tvoja je stvar.

R. Bach 3

Iz knjige “Terapijske priče i još ponešto” Božene Galoić. Objavljeno uz dopuštenje autorice

In Memoriam

Dušan Filipović

1952. – 2017.

Dugogodišnji, zaslužni član našeg Kluba, g. Dušan Filipović preminuo je dana 15.04.2017. god., u 66. godini života od ozljeda zadobivenih u teškoj prometnoj nesreći koja se je dogodila, ne njegovom krivnjom, na autocesti Rijeka-Zagreb, kod tunela Sveti Marko. Od Dušana smo se posljednji puta oprostili na sastanku našeg Kluba koji smo posvetili Dušanu, a nazočili su članovi našeg Kluba i prijatelji iz drugih Klubova kao i posjetom groba, gdje smo položili cvijeće, zapalili svijeću te izmolili molitvu.

Nekoliko riječi iz sjećanja na Dušana:

Svi znamo da život nije uvijek fer, da zna biti okrutan. Ovih je dana svoje tragično lice pokazao Dušanu, a i svima nama, koji smo ga poznavali, s kojim smo se družili, s kojim smo prijateljevali. S tugom i nevjericom, primili smo vijest, da ga je tragična sudbina zauvijek odvojila od nas.

Evo kako pamtim svoj prvi susret s Dušanom i koji je pozitivan učinak taj susret imao na mene:

Moj prvi susret s Klubom liječenih alkoholičara bio je susret s Dušanom. U meni pomiješani osjećaji, nešto između zbunjenosti i srama. Ljetno je vrijeme, pripeka, na ulici nikoga. Pred vratima prostora u kojem bi se trebao održati Klub stoji čovjek. U jednoj ruci drži plavu torbu, u drugoj novine, na licu sunčane naočale. Pozdravljamo se.

Razmišljam što da kažem, možda: „Čujte, došao sam na sastanak KLA.“ „Jeste li i vi?“ To mi nije imalo smisla. Tko zna tko je taj čovjek? Takvim ga pitanjem mogu uvrijediti.

Ništa. Idem „proučavati“ obavijesti polijepljene po staklima Mjesnog ureda kao da me to u ovom trenutku najviše zanima. Prilazi mi taj isti čovjek i pita me: „Jeste li vi došli na sastanak KLA?“. S olakšanjem rekoh: Da!. Pruža mi ruku i predstavi se :“Ja sam Dušan Filipović, predsjednik kluba“. U tom trenutku mi je laknulo. Pomislih. Zamisli. Čovjek je vjerojatno kao i ja prekomjerno pio alkohol, sigurno je kao i ja bio na liječenju, prestao je piti, toliko je uspješan u tome da je dogurao čak i do predsjednika kluba. Znači može se, ima nade. U tom trenutku, meni tada taj nepoznati čovjek, postao je uzor. Shvatio sam kako trebam dalje. Od tog našeg susreta prošlo je šest godina. Šest godina mojeg nepijenja alkohola. Sasvim sam siguran da je naš prvi susret pridonio tome.

Dušane, hvala ti!

Dušanov prijatelj iz KLA Stenjevec

Rad Terapijske zajednice Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše

◄ strana 10

Alk. gl. 2/2017. (225) str. 1 - 5

početna

 

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.