POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

◄ strana 10

Alk. gl. 2 /2017. (225) str. 15- 18

strana  ►19

Godina XXIII.                Zagreb, lipanj  2017.               broj 2 / 225

ŠTO ZNAČI BITI TATA?

Biti tata, to je kao biti kapetan na brodu sa najdragocjenijim i najosjetljivijim teretom. Takvim brodom nije lako upravljati, ali treba imati znanja, vještine, odgovornosti i mnogo, mnogo ljubavi. To se ne uči unaprijed, već kad postaneš tata. Biti tata nema neko trajanje, to traje do kraja života. Tim životom treba mirno ploviti uzburkanim morem, nikad dozvoliti da potone. Gledanjem u oči i tjelesnim dodirom mogu se odlučiti svi roditelji, jer takvi načini iskazivanja ljubavi malo kad zahtijevaju pravu obiteljsku žrtvu. Ali pozornost zahtjeva vrijeme, a ponekad mnogo vremena. Dati djetetu pozornost znači omogućiti mu da osjeća kako je u očima svog tate najvažnija na svijetu. Kod iskazivanja ovakve ljubavi roditelj se jednostavno mora upitati što mu je u životu najvažnije i gdje su na toj ljestvici njegova djeca. Ako zaključim da su mi djeca visoko na ljestvici prioriteta onda se tako trebam i ponašati i posvetiti svoje vrijeme. Ne posvetimo li se djeci, ona će biti tjeskobna jer će osjećati da je roditelju sve važnije od njih. Ništa ne smije biti naporno jer je djelotvorno i djetetov emocionalni spremnik održava punim, a time se ulaže u njegovu budućnost. Tata mora održavati disciplinu, a ponekad primijeniti i malu kaznu. Roditelji trebaju pružiti djetetu odgoj uz bezuvjetnu ljubav. Treba stvoriti dobar odnos između roditelja i djeteta. Do sada sam neka emocionalna pokazivanja uskraćivao dok sam pio ali sada postepeno uviđam gdje sam griješio. To je biti tata (roditelj). To sam shvatio sada na liječenju.

Marijo M., 37.god.

Terapijske priče i još ponešto

LAV U ZATVORU

Uhvatili su nekog lava i bacili ga u koncentracijski logor gdje je, na svoje iznenađenje, našao druge lavove koji su bili ondje godinama, neki od njih cijeli život jer su se ondje i okotili. Brzo je upoznao društvene aktivnosti lavljeg logora. Bili su podijeljeni u skupine. Jedna grupa se sastojala od onih koji su privatno vlasništvo htjeli pretvoriti u opće; druga je bila poslovna skupina; jedna pak kulturna, čiji je cilj bio vjerno čuvati običaje, predaju i povijest onih vremena kad su lavovi bili slobodni; druge su skupine bile religiozne - sastjale su se uglavnom zato da pjevaju dirljive pjesme o budućoj džungli u kojoj neće biti ograde; neke su grupe privukle one koji su po naravi bili literati i umjetnici; neke su bile revolucionarne - one bi se sastajale da planiraju pobunu protiv onih koji su ih uhvatili ili protiv drugih revolucionarnih skupina. Povremeno bi izbila revolucija i tada bi jedna grupa uništila drugu ili bi čuvari bili pobijeni, a zatim bi na njihovo mjesto došli drugi.

Kako je istraživao okolicu, pridošlica opazi lava koji je izgledao uvijek uronjen u svoje misli, samac koji nije pripadao nijednoj skupini i od svakog se držao po strani. Bilo je nešto neobično u tom lavu što je u drugima budilo divljenje i općenito neprijateljstvo jer je njegova prisutnost budila strah i sumnju u samog sebe. On reče pridošlici: „Nemoj pristupiti nijednoj skupini. Te bijedne budale bave se svim i svačim, samo ne bitnim.“ „A što je to?“, upita pridošlica. „Ispitati narav ograde.“

U navodu A. de Mella 18

ZAKON NENASILNOSTI

Jednoga je dana japanski učitelj Gasan odgovarao na pitanja svojih učenika. Njih je najvećma zanimala nenasilnost u odnosu na bližnje.

„Svakako“, rekao je učitelj, „imaju pravo oni koji tako čine. Vrhovni zakon glasi 'ne ubij'.“

„na koga se odnosi taj zakon, učitelju?“, pitali su učenici.

„Samo na ljude?“

„Ne samo na ljude“, odgovorio je učitelj.

„Znači i na životinje?“

„Svakako, i na životinje.“

„A na ptice, kukce, zmije?“

„Svakako, i na njih.“

„I na biljke?“

„Naravno, i na biljke.“

„Dobro“, rekoše učenici. „Sad znamo. Zakon se odnosi na sva živa bića.“

„Ne, ne znate“, reče učitelj. „Postoje i stvari koje se mogu ubijati. Što je, primjerice, s onim ljudima koji ubijaju vrijeme?“ Učenici su ga zabezeknuto gledali. „Što je s onima koji ubijaju svoje zdravlje?“ Učenici podigoše obrve.

„Zbilja, učitelju, nismo o tomu razmišljali... Je li tu kraj zakona o neubijanju?“

„Nije. Što je s onima koji ubijaju tuđu vjeru? Tuđu nadu? Samopouzdanje i radost bližnjih?“

„Oh, da.“

„A što je s onima koji uništavaju gospodarstvo jedne zemlje? Ili, skromnije, novac jedne obitelji?“

„Oh! I na takve se, dakle, odnosi veliki zakon. Je li tu kraj, učitelju?“

„Ne, nije. Veliki zakon 'ne ubij' odnosi se i na daleko tananije stvari od onih koje ljudi smatraju važnima. Što ćemo s onim ljudima koji jedno misle, drugo govore, a treće rade? Koji govore i propovijedaju ono što sami ne žive - pripadali oni kojoj vam drago religiji? Koga i što oni ubijaju?“

„Zbilja, ne znamo, učitelju...“

„Takvi ubijaju ljudske vrijednosti...kojoj god da vjeri pripadali.“

U navodu V. Krmpotić 36

ZAKLETVA

Stari kineski car potkraj života učini svečanu zakletvu: „Osvojit ću i iz carstva izbrisati sve svoje neprijatelje.“ Malo kasnije dvorjani su ostali jako iznenađeni kad su vidjeli cara kako šeće i veselo čavrlja sa svojim najljućim neprijateljima. „Zar nisi rekao da ćeš svladati i izbrisati najveće neprijatelj svojega carstva?“, upita ga začuđeno prvi savjetnik. „Pa ja sam ih doslovno izbrisao“, odgovori car. „Pretvorio sam ih u svoje prijatelje.“

Koliko nas ljudi svakodnevno izluđuje i naljuti? Da i pokušamo osvojiti i načiniti primirje s njima?

U navodu Lj. A. Maračića 37

ZARADA

Neki učeni Kinez bio je pozvan na sveučilište u Berlinu. Njegov njemački kolega dočekao ga je u zračnoj luci. Nakon pozdrava, obojica se upute na autobusnu postaju. Tu je već stajao autobus spreman za polazak.

Njemački profesor povuče kolegu Kineza za ruku vičući: „Lijepo vas molim da se malo požurite!“ Potrčali su i u posljednji čas ušli u autobus. Vrata su se zatvorila i autobus je krenuo. Nijemac je duboko odahnuo i pogledao na sat. „Bogu hvala, uštedjeli smo deset minuta.“ Kinez ga je znatiželjno pogledao i smiješeći se upitao: „A što ćemo učiniti s tih deset minuta?“

U navodu B. Ferrera 25

PRAVA CIJENA

Jednom davno, zaputi se jedna obitelj na dalek put i naiđe na neku samotnu planinu u kojoj nije bilo čak ni pastirskih koliba. U želji da načine obrok hrane, uvidješe da nemaju ni zrna soli. Što da se učini, upita kći. Otac se obrati sinu i reče:“ Vrati se natrag do prvog sela. Ondje ćeš naći trgovca koji prodaje sol.“ /U to je vrijeme sol bila jedna od najdragocjenijih namirnica./

„Pazi da platiš sol po pravoj cijeni i ni novčića više nego što je uobičajeno“. „Ali, oče“, reče sin, „u tvojim škrinjama leži pravo bogatstvo. Što bi ti značilo ako bih platio malo skuplje? To bi za tebe ipak bila sitnica.“

Otac ga pogleda i reče: „Upravo su sitnice ono iz čega se rađaju nepravde u svijetu. Sitnice su kao kapi vode što na kraju ispune čitavo jezero. Velike nepravde svijeta počinju kao sitnice. Idi, dakle, i kupi sol po uobičajenoj cijeni.“

U navodu N. Peseschkiana 48

PEDESET DOLARA

Jedan je poznati govornik započeo svoj govor podižući uvis novčanicu od 50 dolara.

Tko želi ovu novčanicu, upitao je? Mnoge su se ruke pojavile u zraku, no govornik reče: Nekome od vas dat ću ovu novčanicu, ali dopustite mi da najprije ovo učinim! Zgužva novčanicu maksimalno i upita: Tko je želi sada? I dalje je većina bila zainteresirana. A sada, zapita bacajući novčanicu na pod gazeći je cipelama? Odgovor je bio isti. Želimo novčanicu. Govornik reče: Što god sam činio s novcem, vi ste ga željeli jer nije gubio na vrijednosti. Svaki je put i dalje vrijedio 50 dolara. Puno nas puta život zgužva, uprlja, baci na dno i tada se osjećamo bezvrijedno. Često griješimo, a tada zaboravljamo da ne možemo trajno izgubiti svoje vrijednosti. Prljavi ili čisti, zgužvani ili ne, u sebi krijemo puno mogućnosti. Vrijedimo, ne po tome što znamo, nego po tome što jesmo. Nemojte nikada zaboraviti što jeste i što možete postati.

Najbolje iz „Bits & Piecesa“ 57

UČINI TO DANAS

Učini pravu stvar,

učini je danas.

Učini je bez očekivanja ili nagrade,

učini je s osmijehom i vedrinom,

učini je dan za danom, dan za danom.

Učini je, i jednom će

doći dan isplate,

za sva ona jučer,

koja smo potrošili na taj dan,

dan koji će vrijednost donijeti ne samo sebi,

već će zbog njega svaki sljedeći dan, zasjeniti jučerašnji.

Što biste više željeli od jednog dana?

Nepoznati autor

PRIČA O ŽIVOTU

Koliko ste puta zastali na dugim iscrpljujućim etapama života pitajući se sa strahom i zebnjom što će vma sve to? Što očekujete od života, a što tražite od tuđih života? Što ste radili cijeli život i za koga? Postoji li pitanje koje u sebi izravno ili neizravno ne nosi smisao i besmisao života? U njemu ima patnje, ali kada iz svake izađete črvšći za jedno bogato iskustvo, onda je to dobar život. Život je more puno pjene koja se razgrađuje i iznova stvara ljubeći nepredvidljivost obale; život je nebeska snaga; život je najljepša bajka u kojoj ima nemani i zvijeri, ali koje pobjeđuju mali ljudi, patuljci; život su bol i radost istodobno; život su koraljni otoci i do njih se dolazi samo jednim putem. Zato je toliko putnika u svijetu, jer svi traže samo taj jedan jedini put, a njega nema. Onaj tko ga nađe, ostaje u bespuću radosti, u nesagledivosti širina i prostora koji dišu drukčije. Život nisu pogledi, život su djela, život su svi svjetovi koje čuvate za sebe, a ipak ih morate dijeliti; i ne pomišljajte na neki drugi i bolji život. Iskoristite ono što vam se nudi sad.

Život su sve naše želje nepravilno raspoređene, to su misli koje drsko ulaze u tuđe živote i tuđe domove. Život ne priznaje gubitke, u životu nema čekanja, život jednostavno ide. Ako nisi brz i spretan, ako se nadaš da su i zasluge tolike da imaš prava na povlastice, onda je to pogreška, onda si i ti gubitnik. A to nije dobro.

S. Glavašević

NEMA GA

Jutro je, a još ga nema

u sobi sam sama budna, al' snena

osjećam se tužno noć je bila duga

gdje je dragi Bože uhvati me tuga.

Usred tišine telefon zazvoni

u meni se nešto bolno prelomi.

dobro jutro Vinogradska bolnica

pri telefonu sestra Zorica.

Vaš suprug je kod nas, doveli ga usred noći

molim vas da li  možete sada doći.

Da li je živ uz jecaj sam pitala,

živ je živ, ali mamuran od alkohola.

Kako sam stigla na znam ni sama

u glavi mi neka čudesna tama.

Razgovor sa doktorom i onda u sobu,

od silne tuge ni plakati ne mogu.

U sobi krevet do kreveta

svaki je tužna sudbina.

Bio on glumac, radnik ili profesor,

zajednički krivac im je alkohol.

I tako mjesec dana, kuća bolnica,

svaki dan posjete i predavanja,

mnogo se tužnih priča ispričalo,

mnogo se tuđih sudbina upoznalo.

Prošli su dani i godine prolaze

tužna je priča ostala iza nas.

Iskreno se nadam ponoviti se neće,

ljepši je život, sa puno više sreće.

Marija Brolih

LjUBAV JE BILA JAČA

Život je samo jedan, ma kakav bio

nekad je lijep, a nekada surov i grub

kad pomislim što si sve uz mene prošla

jedno veliko hvala, to je malo što mogu ti reći.

Prevladala je ljubav tvoja najdraža moja

bez nje sve bi bilo uzalud

bila si hrabra i onda kada si bila ranjiva,

a  ranjiva si bila bezbroj puta.

Ne znam, možda i nikada neću znati

zašto je alkohol bio jači od mene,

a imao sam sve što sam želio u životu

tebe, djecu, tvoju ljubav i dobrotu.

Bilo je svađa i mnogo grubih riječi,

zašto je alkohol važniji od nas,

odgovor na to nisam znao reći

uvijek se nađe neki izgovor.

Volim te, to mogu ti samo reći

volim te što si bila uz mene,

željela si ljubav i oca našoj djeci,

ali oca s kojim će se ponositi, a ne sramiti.

Trebalo je dosta vremena i truda

kad shvatio sam da mogu biti jači od alkohola,

da imam obitelj bez koje bi mogao ostati,

a bez obitelji što bi mogao postati, opet isto.

Pobijedila je ljubav jer je bila jača od alkohola

pobijedila si ti jer si bila jača od mene.

Sada tek znam da naša ljubav nije ni prestala,

samo je na jedan trenutak nekamo nestala.

Marija Brolih

◄ strana 10

Alk. gl. 2 /2017. (225) str. 15- 18

strana  ►19

 

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.