POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 13

Alk. gl. 1 /2017. (224) str. 17 - 20

početna ►

Godina XXIII.                Zagreb, veljača 2017.               broj 1 / 224

O Roku Pavčecu

- priča o apstinenciji i nastajanju Kluba liječenih alkoholičara Prelog

Na redovnoj godišnjoj skupštini Kluba liječenih alkoholičara Prelog održanoj 5.11.2016. godine uručeno je priznanje za dvadeset godina apstinencijskog staža Roku Pavčecu. Bila je to prilika da se ispriča priča o njemu i o tome kako iz alkoholizma ipak može izrasti nešto dobro. Jer priča o Roku Pavčecu, priča je o odrastanju. Odrastanju čovjeka i kluba liječenih alkoholičara.

Tko je Rok? Pjesnik, vječiti sanjar, čvrsti apstinent, pouzdan i dobar prijatelj. Nesebičan. Kad bih se morala odlučiti koja ga osobina najbolje opisuje, rekla bih da je to iskrenost u pokazivanju osjećaja, snažna hrabrost i toplina kojom to čini, a koju se rijetko viđa u odrasloj dobi. Unatoč svim životnim nedaćama, ostao je jedno veliko dijete s dubokom dušom koja zna voljeti i kojoj su drugi ljudi važni. Rok ima „ono nešto“ u sebi što okuplja ljude oko njega. Iz njega zrači iskrenost i velika ljudska toplina. A životni put mu nije bio lagan.

Kao dijete razvedenih roditelja, vratio se s majkom iz velikog grada u malu seosku sredinu. Unatoč svim teškoćama koje je njegova obitelj imala, majka i baka uvijek su mu pokazivale i darivale puno ljubavi. To je ostalo urezano u njemu, to da je važno voljeti i znati to pokazati. Ipak, ni njegovo mladenaštvo nije prošlo bez problema s kojima se susreće svaka mlada osoba. Nesigurnost, osjetljivost, traženje „mjesta pod suncem“, majčina bolest i još puno toga, doprinijeli su tome da je utjehu tražio u alkoholu. U dobi od dvadesetak godina, kad sam ga upoznala, već je bio poznat kao onaj koji je često i prečesto pijan.

Sjećam se dočeka Nove godine 1994. u Čehovcu kad je u dvoranu Društvenog doma nepozvan „uletio“ u ranim jutarnjim satima, a nitko se nije zbog toga zabrinuo, svi su se samo smješkali i pozivali ga k sebi za stol. Sjećam se i njegove bake koja je kod mene, tada njihove obiteljske liječnice, pokušavala tražiti pomoć, ali je za njegovo pijenje ipak uvijek imala i puno razumijevanja i opravdanja, iako je vidjela da ne ide dobrim smjerom. Nikad se nije žalila na njega, samo je htjela da se manje muči.

Nekoliko godina trajala je njegova borba da prestane piti, a 4.11.1996. godine napokon je uspio. Završio je na liječenju na psihijatriji ŽB Čakovec, upoznao gospodina Mirka Novaka iz tadašnjeg Kluba liječenih alkoholičara Mursko Središće koji ga je doveo u njihov klub i pokazao mu svijet u kojem se ne pije, ali se druži, prijateljuje, pomaže jedan drugome i podržava trijeznost.

Rok se jako vezao za ljude iz tog kluba i redovito svaku subotu odlazio na sastanke, uz to što je utorkom odlazio i na „grupu“ u bolnici. Problem je bilo putovanje. Nije imao auto, a doći iz Čehovca u Mursko Središće subotom popodne nije bilo baš jednostavno. Uskoro mu je sinula ideja da bi se i u Prelogu mogao osnovati klub.

„Doktorice, Mursko Središće je grad i ima dva kluba liječenih alkoholičara, Čakovec je grad i ima dva kluba liječenih alkoholičara. Prelog je grad, a nema niti jedan klub. Kako to? Vi ste u prilici, poduzmite nešto!“ Gotovo svaki tjedan je ili dolazio, ili zvao telefonom, baš je bio uporan.

Razgovarala sam se s dr Renatom Kutnjak Kiš koja je tada započela raditi u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije, razmotrile smo tu ideju svjesne da su potrebe za takvom podrškom osobama koje imaju problem s alkoholom i njihovim obiteljima, velike. Podržala nas je i lokalna zajednica, župni ured, odjel psihijatrije ŽB Čakovec, ostale srodne udruge.

Rokova upornost je urodila plodom i 19.6.1997. održana je osnivačka skupština Kluba za borbu protiv alkoholizma i drugih ovisnosti u Prelogu. Rok je postao i prvi predsjednik Kluba.

Od samog početka bio je veoma aktivan. Javljao se u novine, na radio, svima pokušavao prenijeti poruku da se alkoholizam može liječiti. Preko emisije „Vi i vaše zdravlje“ na 2. programu Hrvatskog radija upoznao se s prim. dr. sc. Željkom Marinićem, prof. Uvodić-Vranić i udrugom Petkom u pet, brojnim dugogodišnjim apstinentima iz Zagreba i cijele Hrvatske. Neki od njih, kao npr. „striček“ Mićo i „teta“ Maca Antolović postali su mu poput obitelji.

Rok ima dar za pisanje. Pisao je pjesme, članke o svom klubu i puno ih je objavljivao. Okupio je oko sebe grupu apstinenata iz Međimurja i Zagreba koja je također puno objavljivala i rodila se ideja o pokretanju Večeri pučke poezije klubova liječenih alkoholičara sjeverozapadne Hrvatske. Podržali su to apstinenti iz Murskog Središća gdje je i održana prva večer pučke poezije. Organizator je bio KLA Povratak Mursko Središće, a suorganizatori KLA Prelog i KLA Osvit iz Zagreba. Danas je to velika manifestacija koju podržava i Hrvatski savez KLA.

Rok nije zaboravio voditi brigu o svojoj baki. Ona ga je dok god je mogla, pratila na svim klupskim događanjima, ponosna i sretna što je njen unuk dobro i ima tako dobre ljude oko sebe. Jako je željela da „nađe svoga para“ i da se oženi. I to se dogodilo, ali na žalost tek nakon njene smrti. Rok je našao svoju Manuelu koja je prihvatila njegovu apstinenciju od alkohola kao još jedan svadbeni dar i pratila ga, i još uvijek prati i podržava u njegovoj vezanosti za klub.

Nije ovo bajka, imali su oni puno lijepih, ali i puno teških trenutaka i u apstinencijskom periodu, ali Rok je uvijek ostao vjeran apstinenciji i klubu čije je osnivanje potaknuo.

Dvadeseta godišnjica njegove apstinencije bila je prilika da se prisjetimo i prvih dana kluba u Prelogu, dragih prijatelja od kojih neki i nisu više među nama, ali i da svima potvrdimo da smo na dobrom putu. Rok je slavio. Veseo, iskren, topao i zaljubljen. U svoju Manuelu, Klub u Prelogu i svoj način života bez alkohola.

Tekst napisala: Diana Uvodić-Đurić, dr. med., stručna djelatnica u KLA Prelog

TEMA TRIBINE KLA „REMETINEC :

„Prilagođavanje obitelji na pijenje i alkoholizam“

Tog je nedjeljnog, jesenskog jutra, kao i većinu jutara te životne faze, jedva ustao. Duboko melankoličan i nasmrt ustravljen novim jutrom, pritisnut teškim mamurlukom i neizdrživom grižnjom savjesti, tek je oko podne sa sebe zbacio plahte i pernati poplun, svoj štit i grudobran od stvarnog svijeta, od životne nepodnošljivosti samoga sebe.

Začudo i Ona je sjedila; Ona koja se rijetkim slobodnim jutrima kod kuće uvijek zaposleno vrzmala, sjedila je i zamišljeno šutjela, gledajući odsutno maglovitiprizor Novog Zagreba.

Ona, koja je svojim prirođenim optimizmom, kao kakvim prozirnim ljepilom, držala na okupu njihov porušeni svijet, demolirani podsjetnik na mlade dane, na trenutke kada su jedno u drugome vidjeli čistu sreću…

Ona koju je, kao nepatvoreni, endogeni depresivac, silno zavolio baš kao svog antipoda. Ona čiji je smijeh često bio serum njegovom otrovanom biću, a spontana vedrina farbala njegov vazda tmurni obzor svijetlim nijansama.

U tehničkom smislu, sve je vrijeme muževe alkoholne kalvarije bila bezrezervno odana njegovu konceptu cjelodnevnog opijanja. Iako joj je alkohol bio sasvim neprivlačan i gotovo ga nikad nije pila, zajedno s njim marljivo je brinula da zalihe njegova nadahnuća budu pristojno popunjene; kako vinom „za iza obroka“, tako i rakijom „za prije ručka“, kao i pivom „za…“, nije znao više kakvi su pametni atributi bili pivu namijenjeni, zaboravio je…. S velikim je razumijevanjem (danas je skloniji to razumijevanje nazvati imenom sućuti), slušala muževe laude vinu, njegovim natprirodnim moćima i ljekovitim svojstvima božanskog nektara.

Najednom (ili se njemu činilo najednom; možda je trajalo godinama, a on, posvećen isključivo svojoj samoživoj i bolesnoj navici, najednom primijetio), sve se promijenilo i samo je zašutjela.

Bez osobitog je veselja (pravio se da ne primjećuje taj detalj), njegova nekoć izrazito vedra žena, i dalje disciplinirano sudjelovala u dnevnim kupovinama, u koje je neizostavno spadalo i tegljenje punih flaša, ili onih kartona vina, koje su od milja zvali lap-top, a sve na peti kat, bez lifta. Naravno da je prepoznala svu laž velike priče, bila joj je neposrednim svjedokom od početka do kraja. Kao da je, na neki morbidan, ali dosljedan način, odlučila s njim propasti do kraja.

Njegovu je sramotu smatrala svojom, naumivši valjda skupa sa svojim sluzavim klaunom skočiti u provaliju koja je već dugo zjapila pred njim, duboka, tamna i nepovratna. 

O, Bože, kako je toga maglovitog jutra gromoglasna bila njena šutnja! Kao da je priznala potpuni poraz njihovog životnog projekta, čijem prijetećem mračnom raspletu dugo nije željela povjerovati. Zašutjela je, jer više nije bilo ničega za reći, letargična se ravnodušnost zadnjih mjeseci osjećala iz njena pravca. Nije to bila šutnja uvrijeđenosti ni kaprica, ljutnje ili neugode, nego šutnja predaje, a on je to savršeno jasno osjećao.

Izlazeći, umorno je promrmljala kako on ne mora nikud. Ona će kupiti kruh i od mame pokupiti sarme, a on može, ako mu se da, skuhati krumpir. Tiho je za sobom zatvorila vrata, nehotice zazveckavši praznim flašama dok je premještala torbu u drugu ruku. Slušao je njene korake niz stubište i gorko zajecao. Plakao je teško i dugo, tresući ramenima poput krpenog lutka, očajnički susprežući ridanje, bojeći se oskrnaviti sablasnu i gustu tišinu koja ga je prkosno okružila.

Ponovo je pogledao kroz prozor; od suza koje su nijemo kapale u Earl Grey slabo je vidio, ali mu se činilo da magla dugo, dugo svoje mjesto neće ustupiti sunčevim zrakama.

Autor :  Ivo D., Kla „REMETINEC“

MJESEČARI

Povratak u četiri zida na kojima se taložila žbuka njihova udaljavanja sličio je na povratak zatvorenika u poznatu ćeliju. Vezala ih je burma, tuđa mišljenja i upitni pogledi djece koja su im vjerovala.

Ona. Bila je napeta, a svoju napetost rješavala je velikim spremanjima, razmještanjima, a ponekad bi je uhvatila istinski bolna glavobolja. Promatrala ga je kao drvenog lutka rasklimanih udova kojima onaj tko upravlja povlači loše poteze. Svi pokušaji spašavanja sličili su na valove koji se razbijaju o stijenje, povlače se i ostavljaju onu neugodu u iščekivanju sljedećeg vala.

On. Povlačio se po kući premještajući stvari s jedne strane na drugu, povremeno bi zasjeo prebirući po programima na televizoru, uzdahnuvši da ga i ona može čuti. Što god učinio, znao je da je ne bi oraspoložilo, a govornik nikada nije bio.

Ona je to znala.

I zašto mu je baš sve to zamjerala, pitao se osluškujući njeno kretanje kućom. Imao je moć brzog odbacivanja svega onog što je zahtijevalo previše razmišljanja, a nije davalo konkretnog rezultata. Čisto gubljenje vremena. Volio ju je onako kako zna. Omekšat će ona kad-tad, pa nema nikoga osim nas.

Ona će jedne večeri u jednom trenutku osjetiti zamor od kojeg će tonuti poput olova. Umorna, od čega? Od prevelikih očekivanja, sebe, njega. Željela je biti savršena. Nametnula si je opaki ritam i za vrijeme tih uskakanja u zadane uloge shvatila je da njega nigdje nema.

Ona je, smatrao je on, mogla i bez njega.

Te noći kada ju je tjeskoba progutala, odlučila se za kraj. Nije bilo bitno kakav. Nije razmišljala o onome što će biti poslije, smatrala je da nije moglo biti teže. Smatrali su je borcem. Možda je u ratu i bila, ali u miru se pogubila. Bitno je bilo ne probuditi se više. Tonući, zaspala je, bez sna, mirna. Probudila ju je zbrka. Kroz maglicu je hvatala zvukove i nejasne prilike oko sebe.

On ju je vukao za sobom objašnjavajući nešto usput, znanima i neznanima.

Opet se pravda. Jadan. Pomisli ona, i zaspe.

Nije znao nositi se s nastalom situacijom. U tuđim očima tražio je objašnjenje za njen čin, jer on ju očito nije poznavao. Prepustio je drugima da to rješavaju, struka to umije. 
Je li nešto primijetio u posljednje vrijeme? 

Ne, a što je trebao primijetiti? 

Od tada je često sanjao jedan te isti san, njegovu noćnu moru, u njemu je gradio kuću, ali nikada je do kraja nije sagradio. Krov nikada nije postavio.

Ona je zavapila u sebi zbog neuspjelog čina jer s ovom stigmom trebalo se nositi.

Za vrijeme njenog oporavka on je sjedio pored njenog kreveta i gledao kroz nju.

U jednom trenutku ona je osjetila sažaljenje.

On je i dalje bio prisutan, ali sada se nje i njenog čudnog uma još više bojao.

Ona se od njegove blizine još više ježila.

Funkcionirali su kao mjesečari. U njima više nije bilo odraza onog drugog. Šutnja između njih bila je neprobojna.

Kakva okrutna zbilja.

Ni kućnog ljubimca da odagna pažnju.

 

◄ strana 13

Alk. gl. 1 /2017. (224) str. 17 - 20

početna ►

Alk. gl. 1 /2017 (224) SADRŽAJ ►►►►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES