POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ početna

Alk. gl. 5 /2016. (222) str. 1 - 5

strana 6 ►

Godina XXII.                Zagreb, listopad 2016.               broj 5 / 222

 

Poštovani suradnici, drago čitateljstvo!

Ovaj predgovor ću započeti rečenicom iz teksta koji ćete pročitati: „Velika putovanja započinju prvim korakom.“.

Svatko od nas bira svoj prvi korak kao i daljnje putovanje. O čemu zapravo ovisi naša volja i naši izbori za životno putovanje? Gdje smo nemoćni i što nas koči ili motivira? Ključne životne motivacije su dobri interpersonalni odnosi. Neki nas koče, a neki motiviraju. Značajno je pitanje koliko poštujemo sami sebe. U našim životima ponekad su stvari sasvim dobre, ali mi imamo drugačiju percepciju. Jednostavne stvari mogu donijeti puno radosti, samo ako ih vidimo. Koristite svoju maštu i sami sebi odredite vrijeme za mir.

Zahvaljujem se svima koji su aktivni u pisanju za Glasnik te pozivam sve na daljnju dobru suradnju.

Mirjana Halužan

RAST TOLERANCIJE KOD OVISNOSTI O ALKOHOLU

U početnomsporadično-rekreativnompijenju manje količine pića djeluju jako i drže dugo, pa stoga ni ne stoje puno te se pijenje doživljava kao jeftina i bezazlena zabava. Tek nakon višemjesečnog pijenja stvara se navika i adaptacija na učinke alkohola, pa su, da bi se postiglo stanje razgaljenog pijanstva, potrebne sve veće količine alkohola.

Tolerancija i naviknutost na alkohol razvijaju se bitno sporije nego što se to uvriježeno misli i upravo u tome se očituje magnetična snaga alkohola, najpogubnijeg od svih sredstava ovisnosti. No kako ugodno iskustvo pijanstva po svojoj nutarnjoj težnji želi da se opetuje, pijenje postaje sve češće. Sve veće količine pića postaju potrebne da se dosegne ono isto žuđeno stanje, što jednom riječju znači da se razvija tolerancija na učinke alkohola.

Dok se, primjerice, o opijatskim drogama ovisnost razvija već nakon nekoliko mjeseci svakodnevnog uzimanja, dotle svakodnevno pijenje mora, u pravilu, podmuklo trajati praktički godinama da bi se razvila ovisnost.

Dok u ovisnika o heroinu tolerancija može u odnosu na onu početnu, u prvim mjesecima drogiranja, narasti i do dvadeset puta, u alkoholičara čak i u fazi najvišeg alkoholnog baždara tolerancija ne premašuje količine tri do četiri puta veće od količine koju je ista osoba mogla ispiti dok još nije razvila ovisnost.

Konzumacija alkohola, budući da je on u doslovnom smislu teška legalna droga, izaziva i dosta neugodnih učinaka, od kojih je najizrazitija mučnina s nagonom na povraćanje i opća obamrlost. No tolerancija na neugodne učinke razvija se brže nego na ugodne učinke tako da, nažalost, nakon početnih daljnja opijanja postaju sve ugodnija, što u konačnici potiče na daljnje pijenje. Mnogobrojni okorjeli alkoholičari sasvim dobro podnose i izrazito visoke količine alkohola koje bi, i za mnoge alkoholičare, a kamoli za neovisnike bile čak po život opasne.

Bolja urođena tolerancija alkohola predisponira osobu na pijenje. Metabolička tolerancija očituje se u naporima tijela da se kroz ubrzanje eliminacije oslobodi toksične prisutnosti alkohola. Za činjenicu metaboličke tolerancije prije svega zaslužna su jetra koja luče povećanu razinu enzima koji razgrađuju alkohol i pospješuju inaktivaciju njegovih toksičnih učinaka.

Već nakon nekoliko tjedana svakodnevnog pijenja jetra počinju proizvoditi, čak za trećinu veću količinu enzima koji ubrzavaju razgradnju alkohola, sve ne bi li se prilagodila novonastaloj neprirodnoj situaciji.

Što se više i češće pije, što su manje stanke za oporavak između opijanja i novog pića, to su euforični učinci alkohola kraći i manjeg intenziteta, a depresivni tonovi dulji i dublji.

Tolerancija na alkohol brzo raste ako se učestalo pije, ali brzo i pada ako se ne pije.

„ŠTO VIŠE PIJEŠ – ŽIVOT TI JE RUŽNIJI, ŠTO TI JE ŽIVOT RUŽNIJI, TO VIŠE PIJEŠ“

„Alkoholičari piju kako bi si olakšali bol zbog opijanja i njegovih posljedica. To je još jedna od velikih zagonetki i paradoksa pića. Kad te boli, piješ; kad te jače boli, piješ još više.

Međutim, pijenje samo još više produbljuje osjećaj raspadanja, pridonosi potpunom gubitku kontrole. Život ti je ružniji, pa još više piješ. Više piješ, pa ti život postaje još ružniji.

Zloćudni ciklus se tako nastavlja, i u tom procesu sve si izoliraniji i izgubljeniji, zarobljen u vlastitom krugu dvojnosti, racionalizacije i zbrke, a jaz između tvojih fasada i tvojeg unutarnjeg svijeta sve je širi i dublji.

Naime, alkoholičar troši velik dio svoje energije na gradnju fasada, na napore da drugima pokaže lice koje je uredno, vrijedno ljubavi, dostojno i cjelovito. Njegov dvostruki život tako postaje sve složeniji i sve se čvršće ukorjenjuje.

Alkoholičari žive dvostrukim životom – a katkada trostrukim i četverostrukim – zato što nisu nikada naučili kako živjeti jednim životom, poštenim životom koji se temelji na jasnoj svijesti  o samome sebi i o svojim pravim potrebama.

Alkoholizam je jedan oblik ljudske nesposobnosti da budu pošteni, ne toliko prema drugima koliko prema sebi.

Mrzila sam samu sebe zbog takova načina života, ali tada sam već osjetila kako sam se iscrpila i izgubila vlast nad dvostrukim životom koji me je prerastao i kao da je živio svojim životom, neovisno o mene.

Katkad bih se osjećala poput muhe zarobljene u staklenci, činilo mi se da panično mlataram krilima u klopci vlastita života, ali to je samo pojačavalo potrebu za alkoholom.

Polako, ali sigurno piće mi je postalo jedini način da se oslobodim sebe sami i vlastitih misli.

I tako se sve to nastavlja. Lažeš, od sebe odbijaš krivicu i racionaliziraš, a jama koju time sebi kopaš postaje sve dublja i dublja.

Poricanje – najprije opijanja, a zatim svojeg ja – širi se i zahvaća sve veće i veće aspekte svijeta u kojem živiš, dok na kraju više doslovce ni ne vidiš istinu: ne vidiš svoju ulogu u katastrofi u koji si pretvorio život, ne vidiš tko si, što ti treba i koje su mogućnosti pred tobom. U tom se razdoblju moj život sav rasuo, a sama sam se razlomila na različite, sve izopačenije i sve lažnije likove same sebe."

Caroline Knapp: Opijanje – Ljubavna priča, Naklada Zadro, Zagreb, 1997., str. 157 – 158.

U ZAČARANOM KRUGU OVISNOSTI, PIJENJEM SAM OTKLANJAO POSLJEDICE PIĆA

„Više nisam pio da se napijem niti sam pio da bih liječio svoje probleme. Pio sam iz samo jednog razloga: da budem normalan. Nisam više uživao u piću. Kad sam bio trijezan, to nisam bio ja. Osjećao sam se kao da sam netko drugi. Nejasno sam se sjećao kako bih se trebao osjećati – svog prirodnog stanja – a kad sam bio pijan, vratio bih se slici o sebi kakav sam ja mislio da jesam..

Bila je to suluda inverzija u kojoj su moj trijezni i pijani identitet zamijenili mjesta. Nekad sam pio da pobjegnem od sebe. Sad sam pio da se vratim sebi. Stalno sam pokušavao prestati i započeti novi život. Problem je bio u tome da sam, kad sam bio trijezan, nedostajao sam sebi.

Za mene je pijenje bio lijek za jednu bolest. Zatim je postalo bolest koju je trebalo liječiti. Kad bih prestao piti, depresija bi postala nepodnošljiva, a kad bih nastavio piti, pijenje je postalo nepodnošljivo. Bio sam satjeran u kut, nikakvih drugih prolaza za bijeg sve sam svoje živote pića potrošio. Nijedna formula za samoliječenje nijemi više koristila.“

Nick Johnstone: Glava puna tuge, Alinea Zagreb 2004., str 108 – 109

Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak, Profil International, Zagreb, 2015. str. 85 – 8

U ZAČARANOM KRUGU OVISNOSTI, PIJENJEM SAM OTKLANJAO POSLJEDICE PIĆA

Kritika ovisničkog uma

Praznina se zove nemir

O ovisnosti možemo promišljati i govoriti sa puno aspekata. Sa onoga moralističkog, po kojemu je za ovisnost kriv pojedinac koji je slab i nedovoljno savjestan da prekine uzimati to što uzima; sa onog čisto medicinskoga po kojemu je krivo sredstvo koje stvara promjene u mozgu i diktira ovisničko ponašanje; ili trećeg (u struci nazivanog teorijom socijalnog učenja) koje na čovjeka gleda holistički (sveukupno, cjelovito), kao sveukupnost tijela i duše koja ima svoju trenutnu i trajnu zadanost, i koje je negdje na sredini između ova dva ekstrema, što vjerojatno i je istina, kao što to obično i biva u životu.  Bez sumnje je da sredstvos vremenom mijenja normalnu dinamiku i općenitost biokemijskih procesa u njemu u onu žudeću konformaciju, ali sudjelujući u tretmanu ovisnosti svjedoci smo puta jedinki koje su odlučile pobijediti svoju trenutnu i trajnu zadanost koja je negdje kad-tad morala dovesti do ovisničkog razvojnog stadija sebe, i doći do slobode, one unutrašnje i  one vanjske, što govori o važnosti promišljanja i donošenja odluke o mijenjanju naučenih obrazaca ponašanjakoji su se zbog emotivne podloge osobnosti i sredstvom  promijenjene biokemije mozga počeli percipirati kao dobri, a ustvari su loši.  Odatle i nepisano pravilo u ovisnosti da kada ti je loše - ti je dobro, a kada ti je dobro - ti je ustvari loše. 

Bez sumnje je ovisnost dakle i emotivni problem. Odrasli ljudi kroz sredstvo otvaraju dječji svijet trenutnog života u ugodi budeći ego stanje djeteta u nepravovaljano vrijeme objektivno, a u sasvim valjano vrijeme subjektivno, tj. baš onda kada je ono potrebno. Svakako da je ugoda sastavnica života, ali postoji razlika između ljudi koji točno znaju koja i koliko ugode im treba, a postoje ljudi koji prijeđu određene granice prema istoj, te to čine vrlo često u krivo vrijeme.  Ono (ego stanje djeteta) je ono stanje koje je nošeno emocijom u datom trenutku i forte je borbe prema kognitivnom (racionalnom, razumskom) aparatu. Ono zbog aktualne trenutne potrebe da se bude slab (op.a.), a koja dolazi iz ove ili one prijetnje aktualnog svijeta u kojemu živimo, a koji postaje sve proračunatiji u smislu ponuda ugoda i prezentacije ugode kao smisla života, i koji stalno i uvijek nudi niz patoloških društvenih mehanizama prepoznavajući ljudske mentalne slabosti i naštimavajući ih za svoju ekonomsku korist. Te prijetnje vrlo često, kada padnu na plodno tlo osobnosti koja je ovisnička, emotivna, sklona jakim doživljajima, plaha, nagla i iskrena, stvaraju emotivnu prazninu, a emotivna praznina je na razini ove strukture osobnosti zapravo nemir i strah.  Potreba da se bude slab također ide iz ego stanja djeteta, iz onih regresivnih, ustrašenih trenutaka, u kojima je napor sve što nije čista ugoda i za što osoba krivo misli da nema energije, a ustvari nema hrabrosti, jer hrabrost je proći kroz određeni protokol. Upravo zbog te potrebe, takva odrasla osoba ima potrebu kroz sredstvo na brzi način razriješiti problem ´duljine i strmine´ puta od napetosti do ugode u tom emotivnom smislu, i željenog mira. Kroz aktivizam sredstva, osoba ustvari pokušava nadomjestiti prazninu ovisničkog beznađa, pa sredstvo uzima i kada je dobro, i kada je loše -  iz jasnih razloga, ali i kada je niti dobro niti loše – iz potrebe da se nešto dogodi, jer praznina se , kao što smo rekli, u ovom svijetu zove nemir.  U takvim fragilnim, ranjivim psihičkim stanjima i mentalnim prostorima, osoba je sklona bjegovima u maštu, iluziju i fikciju fantazije sebe u nekom drugom obliku, sastavu i čvrstoći, kao potrebni unos ugode koja maskira aktualno stanje. Postoji ljudi koji nikada neće ´kliknuti´ sami sa sobom u onom smislu prihvaćanja svojih resursa po sebi i ulaska u borbu sa svojom zadanosti koju se treba pobijediti, i kojima će zauvijek biti potrebni takvi unosi ugode u centre za ugodu u mozgu, upravo zato da bi kroz ugodu pobjegli od vlastite trenutne zadanosti, a to je samo zato što to neće htjeti, ili se neće usuditi. Cijena svega je život u međuprostoru, između stvarnosti za koju je osoba i dalje vezana i u kojoj ustvari vegetira,  i mašte kojoj odluta, a u koju smo sekao ljudi skloni ubaciti jer je u njoj lijepo barem nakratko. Ali život u međuprostoru je često siv. Mašta kao mašta je divna i potentna odlika čovjeka, ali ovisno o tome kako je koristimo. Ostavljam vam dalje prostora za razmisliti na koje sve načine koristimo maštu i fikciju te koliko ona postaje igrač za nas, a koliko protivnik, u prostorima igranja sa samim sobom, a posljedično i drugima. Koliko god je imali, kada uđemo u odgovorni koncept samoga sebe, ona nikada nije potentnija od trenutka volje i svijesti o sebi i neće biti opasna ukoliko je se u potpunosti upozna.

Daniela Vojnović, dr.med.

◄ početna

Alk. gl. 5 /2016. (222) str. 1 - 5

strana 6 ►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES