POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ početna

Alk. gl. 3 /2016. (220) str. 1 - 6

strana 7 ►

Godina XXII.                Zagreb, travanj 2016.               broj 2 / 219

 

 

Poštovani suradnici, drago čitateljstvo

Želim se u ovom broju zahvaliti što ste se u puno većem broju oglasili pišući za naš zajednički alkohološki glasnik.

Uz brojne teme o kojima pišemo i izvještavamo želim naglasiti da je 15. svibnja obilježen Međunarodni dan obitelji. Ujedinjeni narodi su svojom rezolucijom 1993. godine 15. svibanj proglasili međunarodnim danom obitelji. 1994. godine je obilježen prvi puta u svijetu pod sloganom „Obiteljski dan ne čine stvari, nego srdačni odnosi roditelja i djece“. Obitelj čuva istinske ljudske vrijednosti, transgeneracijsko kulturno nasljeđe i prije svega sigurno je okruženje za zdrav razvoj svakog pojedinca, a posebno djece.

Alkoholizam je bolest koja zahvaća cijeli obiteljski sustav pa tako svi unutar obitelji imaju svoju patnju. Nema savršenih obitelji, ali obitelj je zasigurno najljepše mjesto kada članovi pomažu jedni drugima, svaka osoba se osjeća bolje, sigurnije, emocionalno ispunjeno. Osnovni je temelj djeci za put u svijet da bi mogli koračati sigurno i zaštićeno. Tema o kojoj se ima puno za reći, te vas sve skupa pozivam na razmišljanje i pisanje.

Mirjana Halužan

2. hrvatski adiktološki kongres i međunarodna

13. Alpe-Dunav-Jadran adiktološka konferencija

Šibenik, turističko naselje Solaris, 18. - 20. travnja 2016.

Što kvalitetnija edukacija stručnih te što veći obuhvat dostručnih djelatnika preduvjet su funkcioniranja cjelokupnog sustava adiktologije na našim područjima. Zagrebačka alkohološka škola uči nas kako adiktolog mora biti osoba pomagačke profesije, imati iskustvo rada u interdisciplinarnom timu te spremnost da dijeli iskustvo i odgovornost s drugim članovima tima. U tom tonu, ali i u tonu nastojanja odgovora na pitanja suvremenog društva u domeni bolesti ovisnosti te novih smjerova kojima adiktologija (psihijatrija) želi (treba) ići, održan je u Šibeniku, naselju Solaris, 2.hrvatski adiktološki kongres i međunarodna 13. Alpe-Dunav-Jadran adiktološka konferencija u periodu od 18. do 20. travnja 2016.  Izmjena iskustava kroz stručna druženja i okrugle stolove od neizmjerne je važnosti, i to ne samo gledano u sferi edukacije, već i u sferi motivacije stručnih djelatnika, jer ovisnika može liječiti educiran i motiviran čovjek kao cjelina, ne tehnika, protokol ili shema.

Iskustvo prošlogodišnjeg Kongresa, kao prvoga do sada koji je obuhvatio sve ovisnosti na jednom mjestu, pokazalo se uspješnim te je ista strategija objedinjavanja edukacije, treninga i radionica nastavljena i ove godine. Na Kongresu je sudjelovalo niz vodećih stručnjaka iz ovog područja iz naše zemlje, ali i okolnih zemalja regije (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija) što svakako doprinosi podizanju kvalitete svakodnevnog stručnog i znanstvenog rada i mogućnost usporedbe sustava tretmana sa zemljama iz okolice sa kojima dijelimo slične, ali ne iste programe i strategije u tretmanu ovisnosti. Organizatori Kongresa bili su

  • Hrvatski liječnički zbori

  • Hrvatsko društvo za alkoholizam i druge ovisnosti te

  • Klinika za psihijatriju KBC Sestre milosrdnice,

  • uz pomoć i potporu farmaceutskih firmi koje su dovođenjem brojnih sudionika omogućile njegovo uspješno odvijanje.

Radni dio Kongresa započeo je pozdravnom riječju predsjednika Organizacijskog odbora prof.dr.sc. Zorana Zoričića iz KBC Sestre milosrdnice, a nastavljen plenarnim predavanjima prof. Zoričića, mr.sc. Željka Petkovića ispred Vladinog Ureda za suzbijanje zlouporabe droga te dr. Andreja Kastelica iz Klinike za psihijatriju iz Ljubljane. Profesor Zoričić osvrnuo se na samu evoluciju točke gledanja na samu ovisnost kao bolest, od onog moralističkog, preko medicinskog (biološkog) do aktualnog aspekta socijalnog učenja, te strategijama za daljnji razvoj i prilagodbu Hudolinovog učenja današnjim potrebama. Mr. sc. Željko Petković iznio je niz podataka o padu kriminogenih ponašanja ovisnika kao potvrdu uspješnosti cjelokupnog sustava, ali i ukazao na prostore za napredak pogotovo u smislu pronalaska odgovora na pitanje novih droga na tržištu te zlouporabu ilegalnih supstancija.   Dr. Kastelic osvrnuo se na harm reduction programe koji se provode u Sloveniji kao bazu samog tretmana, ali i nužnost dosezanja viših razina tretmana (oporavka) kadgod je to moguće.

I ove je godine stručni dio Kogresa bio organiziran kroz usmene i poster prezentacije, radionice i zaključni okrugli stol. Zastupljene su bile sve ovisnosti, kao i svi aspekti gledanja na tretman istih, od biološkog do psihosocijalnog.  U sadržajnom smislu, Kongres je ove godine bio podijeljen na nekoliko tematskih cjelina: pitanje supstitucijske terapije – što su nedostaci i ima li nepravilnosti;  pitanje tretmana psihijatrijskih komorbiditeta;problematika sveobuhvatnog tretmana politoksikomanske ovisnosti;pitanje senzibilizacije opće prakse za bolesti ovisnosti; psihoterapijske i socioterapijske tehnike korisne u radu sa ovisnicima; pitanje potrebe tretmana novih, nesupstancijalnih ovisnosti (kockanje, internetske igre…); te pitanje pomaka u smjeru psihijatrije u zajednici.  Veliki broj prezentacija primorao je organizatore da rad Kongresa organiziraju u tri kongresne dvorane istovremeno te su sudionici birali teme od vlastitog interesa.

Zaključnom okruglom stolu predsjedavali su vodeći stručnjaci iz svih zemalja sudionika. Zaključci Kongresa su: sustav je dobar, međutim nema mjesta odmoru. Na vrata kucaju novi mladi ljudi izloženi novim opasnostima, a dosadašnja populacija ovisnika stari te treba promisliti kako odgovoriti na njihove probleme i potrebe u terapijskom smislu. Edukacija stručnih djelatnika, pogotovo mladih ljudi koji se sve manje odlučuju na rad sa ovisnicima je nepotpuna i kontinuirani prijenos znanja i motivacija mlađih kolega je conditio sine qua non održivosti sustava na razinama kojima je, a s nadom i u nadogradnju istoga.

Sveukupni dojam je da je Kongres i u stručnom i organizacijskom smislu uspio te svi sudionici sa veseljem iščekuju sljedeći istog tipa. Strategija objedinjavanja svih ovisnosti na jednom mjestu je dobra i treba je nastaviti njegovati. Strategija okupljanja kolega u smislu izmjene iskustava, pozitivne komparacije, motivacije, druženja i team buildinga je također nešto što treba nastaviti.  Mi smo izabrali struku, a struka nam bira pacijente, i to podrazumijeva niz pitanja na koja ćemo morati zajednički i dalje odgovarati.

Daniela Vojnović, Dorotea Bratuša, Mateja Grizelj, Mirna Peco, Zoran Zoričić

DR ROBERT TORRE : Alkoholizam – prijetnja i oporavak

BIT JE OVISNOSTI U PSIHOLOŠKOJ OVISNOSTI

Bit ovisnosti jest u činjenici da alkoholičar neprestance misli kako zapravo nije ovisan i da može prestati piti kad god to odlučno zaželi. A ako si već, zbog očevidne činjenice da doslovce ne može živjeti, a da svakodnevno ne pije, mora priznati kako je ovisan, odmah se počinje samozavaravati umišljanjemda će piti samo još neko vrijeme, a onda će definitivno prestati.

Dugogodišnje prekomjerno pijenje prouzročuje promjene osobnosti alkoholičara i nekritičnosti prema pijenju te gubitak kontrole nad količinom i učestalošću pijenja, a što opet uvjetuje progresiju bolesti ovisnosti. Na taj se način alkoholičar vrti u zloćudnom krugu propadanja u alkoholu iz kojeg nema izlaza bez, u dobrom smislu, agresivne pomoći izvana.

Alkoholičar tako nikada ne izazi iz zatvorenog kruga kompulzivnog pijenja jer ne može pregorjeti alkoholičarsku osobnost u sebi. Duboko u sebi on je naučio i pijenje ga je naučilo da na sve životne probleme odgovara alkoholom. Tako da je akohol istodobno i uzrok i rješenje svih njegovih životnih problema.

Upravo alkoholičarska osobnost, a ne sam alkohol kao sredstvo ovisnosti, čini bit ovisnosti. Zbog u korijenu iste ovisničke osobnosti različite ovisnosti imaju među sobom mnogo toga zajedničkog i upravo zato su ovisne osobe često istodobno ovisne o više psihoaktivnih supstancija.

Alkoholičar si kroz učinke alkohola priskrbljuje pozitivan doživljaj sebe: dan kad je pio dobar je i lagan, a dan kada nije, loš je i težak. Da bi mu bilo dobro, on ide linijom manjeg otpora i linijom alkohola, pa umjesto da mijenja sebe ili svijet, on pijući mijenja stanje svijesti i način na koji doživljava svijet.

Alkohol mu daje lažan osjećaj da je sve dobro, da će sve biti dobro, da doduše sve baš nije bilo dobro, ali da se sve to još može popraviti ili da sve što je loše nije važno, a da sve što je zaista važno može napraviti i sutra.

Dakako to „sutra“ je jedno „sutra“ koje nikada ne dolazi i iskorak iz droge u stvarnost tim manevrom se odlaže do u lošu beskonačnost. A sve probleme koje pijenje izaziva, baš kao i sve probleme koji su postojali prije i uz uz problem s pijenjem, otklanja se i „liječi“ daljnjim pijenjem.

NAVIKAVANJE NA ALKOHOL – RANA FAZA RAZVOJA OVISNOSTI

Poricanje je ludilo alkoholičara. Poricanje svima očite činjenice ovisnosti u alkoholičara ima odlike prave sumanosti, uvjerenje nepodložnog korekciji u racionalnoj argumentaciji. Alkoholičar i dalje do sumanosti naivno živi u uvjerenju da nije ovisan, u uvjerenju da on pije kad želi, a ne pije kada to ne želi, dok je zapravo već odavna u vlasti prisile pijenja, koja ga ne pita želi li ili ne, nego mu nameće prisilu da mora piti ako uopće želi biti.

Poricanje nije puko laganje, već prije samozavaravanje koje je u znatnoj mjeri nesvjesno, a praktički potpuno neosvješteno. Poricanje mora biti nesvjesno i neosvješteno da bi bilo uspješno. Poricanje štiti alkoholičara od osjećaja neadekvatnosti s kojim bi se morao suočiti kada bi si priznao činjenicu vlastite ovisnosti, čime bi mu daljnje pijenje bilo onemogućeno ili barem duboko zagorčano. Bolest ovisnosti nije pod kontrolom osobe koja je ovisna, inače to ne bi bila bolest ovisnosti.

Na nesvjesnoj razini, alkoholičar rabi čitavu paletu psiholoških obrana koje ga priječe sagledati uzročno-posljedičnu vezu između svog pijenja i životnog propadanja koje ga nužno satire. Psihološke obrane u službi su zaštite pijenja i zaštite činjenice da alkoholičar voli i mora piti.

Alkoholičar koji ne mari pije li prekomjerno ili ne, alkoholičar u ranoj fazi alkoholne ovisnosti kada se praktički još godinama može piti bez naplate, ne očajava nad činjenicom da je ljudskošću u njemu zagospodario alkohol kad zapravo uživa iluzornu sreću priskrbljenu alkoholom.

Pritom se on u duhovnom i psihološkom smislu polagano rastače, gubi nutarnju pravost i vlastitost, gubi je polako, kroz godine pijenja, praktički tako neprimjetno kako je to samo alkoholu moguće.

U prvim godinama alkoholne ovisnosti pozitivne posljedice pijenja uvelike nadmašuju one negativne. U toj fazi svi terapijski napori usmjereni na apstinenciju propadaju jer alkoholičari su u toj ranoj fazi ovisnosti u tolikoj mjeri jednostavno oduševljeni učincima alkohola i ne žele prestati nego, naprotiv, još srčanije piti.

U tim godinama uživanja u prekomjernom pijenju alkoholičarima alkohol toliko znači da nemaju ni pravog motiva da bi iskazali dovoljno jaku želju ili snagu za prestanak s pijenjem i normalan život.

Tek kad alkoholičar iživi potrebu za alkoholom, kad ga se zasiti i iznutra preraste, u njemu se prvi put javlja istinska želja da prestane piti i tada je on na pragu nove faze, faze apstiniranja, koja će također u pravilu trajati koju godinu prije nego što se alkohola ostavi jednom za svagda.

Od tada je već prošlo dosta godina koje su sve redom izgubljene u pijenju, i sada iz pozicije srednje životne dobi alkoholičar pokušava spasiti što se spasiti dade, nadoknaditi izgubljeno i uhvatiti priključak za normalnost. No, jedno je htjeti, a drugo moći, jer ovisnosti nisu obične navike i u njihovu slučaju nije dovoljno zasititi se nečim da bi se to ostavilo.

Alkoholičar svoju ovisnost razvija godinama prije nego što shvati da je zapravo ovisan. A da je ovisan, priznaje si tek kad si to više ne može ne priznati.

BIT JE OVISNOSTI U OVISNIČKOJ OSOBNOSTI ALKOHOLIČARA

Avantura s prekomjernim pijenjem zaustavila je prirodan slijed alkoholičarovih razvojnih unutarosobnih preobrazbi i on je svoju „zrelost“ dosegao kao alkoholičar. Alkohol ga je utamničio u liku alkoholičarske osobnosti, jer alkoholičar biva alkoholičarom ne samo zato što pije, nego zato što živi i ponaša se kao alkoholičar.

Alkohol alkoholičara profilira na sebi tipičan način i alkoholičarska osobnost postaje njegova temeljna osobnost, a alkoholičarsko ja zauzima mjesto njegovog pravog ja. Budući da je ovisan, ovisnička osobnost obrazuje njegov karakter, postaje njegovom jedinom naravi, a hrani se s izvora njegove zdrave životnosti kojeg je zaposjela.

Alkoholičarska osobnost naselila se u samo srce alkoholičarova bića i razlila se do krajnjih granica njegovog životnog polja. Alkohol pustoši alkoholičara tako da mu razara mentalizacije – samo gradbeno tkivo njegova psihičkog prostora, i on kao osobnost postaje sve prazniji, siromašniji, izopačeniji i jadniji.

Mnogi alkoholičari naivno se trude riješiti alkohola kao svog sredstva ovisnosti bez prerastanja alkoholičarske osobnosti u sebi, bez napuštanja alkoholičarskog životnog stila i načina razmišljanja koji iz njega proizlazi. Naravno da su takvi napori besplodni, a uspostavljena apstinencija kratkog vijeka.

Naime, sam alkoholtek je jedan kamenčić u mozaiku svijeta alkoholne ovisnosti, koji zapravo treba u cjelini, radikalno, bez obzira na cijenu, odbaciti da bi se izliječila ovisnost o alkoholu.

Jer, sve što asocijativno podsjeća na svijet i način života vezan za pijenje, u alkoholiča-apstinenta razbuktava žudnju za ponovnim pijenjem.

U mnogih alkoholičara vraćanje u staru okolinu, u staro društvo ili pak već golo prisjećanje i razmišljanje o alkoholu od kojeg apstiniraju ponovno izazivaju simptome apstinencijske krize ili, u najmanju ruku, simptome psihološke žudnje za alkoholom.

Tek nakon unutarnjeg karakternog preustroja i stjecanja novog neovisničkog identiteta, moguće je ustvrditi kako povratak alkoholu više nije izgledan. I zapravo tek tada alkoholičar prestaje apstinirati, to jest prestaje ulagati voljne napore ustezannja od ponovnog pijenja. On je tek tada izliječen: pijenje je prerastao i nerado ga se sjeća kao rubnog dijela jedne prošlosti koju je definitivno ostavio za sobom.

Duljina razdoblja apstinencije koja mora proći da bi alkoholičara smatrali izliječenim ne može se izvanjski odrediti nekim periodom, nego upravo vremenom potrebnim da alkoholičar preraste ovisničku osobnost u sebi.

PIJENJE KAO OSOVINSKO ŽIVOTNO ISKUSTVO

„Nama, alkoholičarima, za samoosjećaj života bio je važan alkohol i opijanje. Alkohol je činio osovinu našeg svijeta i davao mu „smisao“. Doduše, u dana kada ne bismo pili, svijet je, naravno, i dalje bio tu, ali je bio prikraćen za boje i značenje. Alkohol nam je činio i bio sve što sami nismo mogli učiniti i biti.

Alkohol je bio funkcijska popuna naše osobnosti, naše fantazmatsko iscjeljenje, pa stoga ni ne čudi što bismo se bez alkohola osjećali kao ljudi bez srca, kao ljudi s amputiranim udom. Štoviše, pili smo toliko dugo i puno da može biti da smo i mi sami zapravo izlučevina psihoaktivnog djelovanja alkohola.“

ŽIVOT CENTRIRAN OKO PIĆA

"Cijeli moj život bio je centriran oko pića. Do obitelji mi nije bilo stalo, ni do posla, ali morao sam raditi jer morao sam zaraditi za sav taj silni alkohol koji mi je trebao. Radio sam pripit ili s pijan, ili moren teškim mamurlukom.

Kad sam shvatio da pijem, da itekako pijem, prestao sam, da bih uskoro opet samog sebe zatekao kako ponovno pijem da bih proslavio činjenicu što sam prestao piti.

Mi, alkoholičari, stalno pokušavamo ne piti ili manje piti, i ne uspijevamo. Dajemo obećanja i doista se trudimo da ih održimo i neprestance zanemarujemo činjenicu da ne možemo, neprestance tražimo opravdanje za treću čašu ili četvrtu ili petu. Samo danas. Loš dan, zaslužujem nagradu. Sutra ću to riješiti.

Sebi odbrojavamo i sebe zavaravamo: čaša vina u prvih pola sata, druga u drugih i tako dalje, no potom nit puca, pokreće se neobuzdani proces pretjeranog opijanja, odjednom bi prohujala dva-tri sata i shvaćamo kako smo se napili protiv svoje volje. Kao što je nealkoholičaru teško obuzdati poriv pretjeranog opijanja, tako je nama alkoholičarima teško prestati piti, a ne opijati se."

Caroline Knapp: Opijanje – Ljubavna priča, Naklada Zadro, Zagreb 1997., str. 45.

Uz dopuštenje: Dr. Robert Torre: Alkoholizam – prijetnja i oporavak, Profil knjiga, Zagreb, 2014.

◄ početna

Alk. gl. 3 /2016. (220) str. 1 - 6

strana 7 ►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES