POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 8

Alk. gl. 1 /2016. (218) str. 11 - 13

strana 14 ►

Tribina KLA “REMETINEC” I “REMETINEC GAJ”

Dana 21.12.2015. u 16 sati, održana  je tradicionalna Tribina KLA “REMETINEC”  I “REMETINEC GAJ”

U prostorijama Centra za kulturu Novi Zagreb pod nazivom  “UPOZNAJTE NAS”, a povodom završetka mjeseca borbe potiv ovisnosti I završetka kalendarske godine.

Nakon uvodne riječi Dr.Vesne Golik Gruber, o radu kluba liječenih alkoholičara “REMETINEC” od osnutka 1967.godine do danas kroz sačuvanu dokumentaciju kluba (gosp. Alojz Baznik) upoznao nas je Predsjednik kluba gosp. Stjepan Perčić,  kronološkiod inicijative liječnika Vinogradske bolnice na čelu s dr. Vladimirom Hudolinomi tadašnjeg Direktora doma zdravlja Dr. Drage Droždeka te voditeljice centra za socijalni rad gđe. Zdenke Tomečak,  Prvom članu kluba gosp. Antunu Tončiću I Predsjedniku   Gosp. Stjepanu Bedekoviću . Od 80 – ih godina zbog povećanja broja članova kluba počelo se s osnivanjem novih klubova u Novom Zagrebu “SAVSKI GAJ” I “BOTINEC” koji prestaju s radom zbog ratnih zbivanja .

Osniva se UDRUŽENJE KLA NOVOG ZAGREBA koje radi na osnivanju novih izdvojenih iz kla Remetinec kao kla u Zapruđu. Potrebno je spomenuti I Dr. Josipa Klaricu ,koji je znatno pridonio što je KLA“REMETINEC” opstao u vrijeme Domovinskog rata.

Prema izvješću Gđe. Vlaste Hitrec ispred Udruženja KLA Novog Zagrebate su godine bile osobito teške za odvijanje rada u klubovima .Od predratnih klubova njih 8 ostalo je samo 3,KLA ” ZAPRUĐE”, ”SIGET” I “REMETINEC”.

KLA “REMETINEC” je ostao bez stručnog suadnika pa je ustrajnošću I entuzijazmom tadašnjeg predsjednika Gosp. ALOJZA BAZNIKA  nastavio radom sve do 1996.kad nam dolazi vrsni suradnik Dr. VESNA GOLIK GRUBER I od tada je klub postao obiteljski ,jer su ga osim apstinenata poćeli pohoditi I članovi obitelji.

Povećanjem članova kla ,poćelo se iz matičnog kluba osnivati novi klubovi kao “REMETINEC GAJ”, “BOTINEC” I “SV.KLARA”.

Ove godine bilježimo 27 članova upisanih,no dolazi I do osipanja pa 12 članova odustaje od apstinencije ili odlazi u drugi KLA, 5 članova dolazi povremeno a 9 je redovito na sastancima kla.

KLA “REMETINEC”   Stjepan Perčić

Ovo je priča našeg apstinenta koji je došao u kla “REMETINEC” bez bolničkog tretmana I uspijeva apstinirativeć  gotovo pet godina samo uz podšku kluba I našeg stručnog terapeuta  gosp. Dr Vesne Golik Grube

DUBINE DUŠE

Ovo je kratka priča o mojim osjećajima nekad i sad, mali esej o emocijama kao gradivom tkivu mojeg duševnog i duhovnog života.

Nadam se da mi nećete zamjeriti  što ovaj osvrt nisam začinio s hrpom  dokumentarnih detalja iz višedesetljetnog utapanja u alkoholu. Oni su, činilo mi se, isuviše trivijalni , koliko god se površno učinilo da svojom iskričavošću štivo mogu učiniti zanimljivim i dinamičnim. Vrijedni su samo kao upozoravajući faktor i podsjetnik na pogibeljne i melodramatične situacije u koje sam se devastiran alkoholom  dovodio. Jer koliko god ljudske osobe bile od različitih materijala satkane, slušajući iskustva drugih i prisjećajući se svojih, a uzevši u obzir da je u svim tim slučajevima „onaj koji odmaže“ isti, neobično se tu o sličnim sudbinama radi, gledajući faktografski, u pitanju su gotovo navlas iste svakodnevice sazdane od magle. Čista opsjena, pijano preglasavanje i kolektivno neslušanje, junačka fortissimo arlaukanja i lažne pijane suze. Patvorena sućut, a najvulgarnija sebičnost.  Kliše do klišea, tužni dani gusto ispunjeni prazninom, princip isti, a ostalo nijanse.

Učinit će vam se da se i danas odbijam suočiti s istinom, nazivajući svoja nekadašnja stanja svakojakim eufemizmima, kao što su „problemi s alkoholom“, „prekomjerna sklonost piću“ i slično, umjesto da ih nazovem pravim imenom, a to je bolest, odnosno alkoholna ovisnost. U ovom slučaju brige o formi i sadržaju, ne radi se o neprihvaćanju grijeha; on je postojao, bio je golem, zbog njeg sam se gorko pokajao, pa se nadam da ću, biblijski govoreći i kakav-takav oprost zadobiti nastavljajući putem kojim sam prije nešto više od tri godine krenuo. Na stvari je zapravo zazor od sveprisutne stigme, kojom su rehabilitirani pijanci okruženi, puno jačom od one, gle paradoksa, koja prijeti ustrajnim alkoholičarima. Stoga mi, potpuno umornom od objašnjavanja apsurda takve situacije, negdje pobjegne izraz koji bi, barem u mojem slučaju, sasvim sigurno imao i svoju mnogo strožu i izravniju inačicu.

Ključno je, u mojem slučaju, bilo uspostaviti kontrolu nad emocijama, odnosno, kako bi Čehovljev junak rekao, početi podnositi život. S tim sam, čini se, imao problem otkad znam za sebe. Formativna faza adolescencije nije kod mene protekla u „formiranju“ ničega, s ove distance mogu reći da je više nalikovala permanentnom odbijanju činjenice da djetinjstvo nepovratno prolazi, te da započinje vrijeme prihvaćanja odgovornosti. Nikad neću doznati zašto je tome bilo tako; valjda nisu svi ljudi isti. Dok su moji vršnjaci, kako izvana, tako i iznutra stasavali u odrasle osobe koje stoički podnose ili se čak i raduju svojem svakodnevnom  rasporedu, ja sam se pridružio onoj manjoj grupi supatnika koja je sve odlagala, protiv svake konvencije intimno ili javno prosvjedovala. Gledajući današnje prosvjedno okruženje u kojem živimo i gdje gotovo svaka društvena skupina protiv nečega opravdano ili neopravdano protestira, doima se kako sam bio avangardni navjesnik kasnije općeprihvaćenog modela ponašanja.

Naravno, u takvom pozicioniranju važno je bilo uhvatiti svoje mjesto u nekoj niši. Lako je bilo s pripadnošću rokerskoj, pankerskoj ili navijačkoj subkulturi;  tu je uvijek bilo mjesta na biranje. Problem je nastao u traženju skloništa od stvarnosti, u bijegu od vlastitih slabosti i spoznaje o osobnoj nejakosti i neodlučnosti da se namjeravane unutarnje promjene ostvare. Svoj sam zaklon našao u čaši. Ona je bila uvijek pri ruci, vjerna i topla, koliko god njen sadržaj bio ledeno hladan. Sav mi se život činilo da nemam boljeg prijatelja. Nije postojao nitko s toliko razumijevanja, ni spremnosti na pružanje utjehe nesigurnom biću. /Oprosti, draga, što sam te varao s čašom !J / Stvar je bila u tome što je spomenuto biće samo odabralo svoju nesigurnost, svoju vječnu alibi poziciju žrtve, stvarnost nejakog i mazohističnog lutka kojemu je uvijek i za sve kriv netko drugi, a on sam nikad i ni za šta.

Zbog svega toga mislim kako je rastanak s pićem iznimno hrabar čin, barem je za mene bio. Poanta je u tome da nije ni malo lako prihvatiti život, njegovu radost i tugu. Prihvatiti život i prihvatiti samoga sebe, sa svim vrlinama i manama, za mene je bilo nedohvatljivo dostignuće, čiji sam izostanak svakodnevno utapao. U tome smislu, raskid sa vječnom iluzijom ugode, izgledao mi je poput uspona na Himalaju.

Hvala Bogu, ispalo je krasno. Unatoč paničnom strahu pred suočenje, trijezan se život pokazao sasvim ugodnim stanjem. Lišen samo stvorenih euforija i tragedija, poput kakve rijeke, vječne u svojoj prolaznosti, poput ipak lijepe livade na kojoj će, isključivo o vlasnikovoj brizi ovisno, rađati trnje ili cvijeće. Ne žalim, dakle, ni trena zbog odluke o prestanku s pijenjem, naprotiv, na nju sam, dozvolite mi malo nužne samodopadnosti, izuzetno, izuzetno ponosan. Čini mi se da sam, već u zreloj dobi, svoj život prvi puta uzeo u svoje ruke, u punom smislu te riječi. Dvije trećine života su, otprilike, prošle u izmaglici, no što sad ? Ne vrijedi se osvrtati, jako me hrabri pomisao da bi od sada pa do kraja sve moglo biti bistro. Ako ponekad i bolno, ali bistro. Bistrine sam željan i ne mogu je se nauživati; nakon pola života gledanja kroz gustu koprenu, sam čist pogled i vedro jutro za mene su ogromna nagrada, napokon imam ono što, čini mi se, od najranijeg djetinjstva nisam imao. Kao zaboravljeni miris bakina kolača.

Da se pri kraju ove skraćene ispovijedi osvrnem i na motiv njena nastanka. Ona je na neki način naručena. Naručena je od moje savjesti, točnije, nastala kao pokušaj malog vraćanja duga zajednici, kao sitni doprinos svečanoj godišnjoj tribini moje hrabre družine  Hobita; marginalizirane skupine liječenih alkoholičara koja odbija zauzimati mjesto namjenjeno joj od malograđanske okoline, pa  počevši od svakoga ponaosob kuražno uzima sudbinu u svoje ruke, boreći se s predrasudama i nesebično pomažući svakome tko tu pomoć zatraži. Teško mi je dovoljno bogato valorizirati značenje Kluba u mojoj životnoj prekretnici. Kako sam negdje spomenuo, ovi su ljudi (a oni čine klub, kao što i vjernici, a ne skupi kamen, čine crkvu) bili ta žilava grana za koju sam se, nošen bujicom u propast, očajnički uhvatio i pomoću nje izašao na obalu života. Stoga vam, mili moji, velika hvala, Sretan Božić i Nova godina ! Svakako hvala i mojoj vjernoj i dobroj ženi, koja je još davno pristala ući u moj luckasti život i ostati u njem, nadam se, dok nas smrt ne rastavi. Očito se radi o neuravnoteženoj jedinki; nedavno je izjavila kako nikada nije zažalila J.

U Zagrebu, 21.prosinca 2015.

 I.D. KLA “REMETINEC”, Stjepan Perčić

◄ strana 8

Alk. gl. 1 /2016. (218) str. 11 - 13

strana 14 ►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES