POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 4

Alk. gl. 5 /2015. (216) str. 6 - 7

strana 8►

Terapijske priče

TRI ŠNITE KRUHA

Nije tomu davno kako sam se našao, pred licem svog djetinjstva, koje je iz najtamnijih zakutaka mojih uspomena prizvala želja jednog dječaka. Utopljen u gradski život, već svikao na sve njegove zamke i dosade, pomalo zaboravih na kristalno nebo dječačkih dana na Jugu. I onda iznenada susretoh neobičnog dječaka, njegovu mirnu mudrost i hrabrost koju bi poželjeli mnogi, a koja mene sve češće napušta.

No, da ne duljim, ovako je bilo. Jednog poslijepodneva, u vrijeme dežurstva u bolnici, pozove me sestra Bruna, kojoj je to bila zadnja godina službe pred odlazak u mirovinu.

„Doktore, bute sišli? Imate pacijente.“

Silazio sam polako niza stepenice držeći se za rukohvat i razmišljajući o svom pozivu koji me tako gura u ljudske živote i čini dionikom njihovih sudbina. O kakvoj se bolesti radi, kakva me vrsta pacijenta očekuje? Vazda me ista pitanja opsjedaju dok koračam ka prijemnoj ambulanti. Prolazeći čekaonicom, zamijetih dvoje na klupi. Stariji, otprilike tridestih godina, očigledno pijan, s crnim bizarnim šeširom široka oboda na glavi, nesigurno se njihao. Pridržavao ga je nejak dječak velikih smeđih očiju. Imao je na sebi plavu košulju i zelene hlače od samta.

„Koji je od vas dvoje pacijent?“- upitao sam zagledan u dječakovo ozbiljno lice, unaprijed znajući odgovor.

„Tata moj bi se trebao liječiti.“ Dječak ustade i uputi se k meni.

„Muč' mali“ – odazva se pijani otac – stoput su me likari ličili, ali za mene lika nima. Mile pije da tugu ubije i pit će dok ne umre“ – završi pijani, štucne, udari zatiljkom u zid na leđima,a široki obod šešira mu prekri lice. Pokuša popraviti šešir na glavi, zanjiše se, izgubi oslonac i spuzne na pod.

„Hajde tat, digni se, idemo u ambulantu.“, tiho je zborio dječak nemoćno pokušavajući podići oca. Priskoče bolničari, podignu nesretnika i odvedu ga u ambulantu. Dječak uđe za mnom i tiho zatvori vrata.

„Otkada je ovakav?“ upitah, uvlačeći papir u pisaći stroj. „Ne pamtim ga drukčijeg, doktore. Mama mi je pričala da se sedam puta liječio, što od tuberkuloze, što od alkohola. Zadnjih pet mjeseci ne radi, dobio je otkaz na poslu zbog pijanstva. Već tri dana hodam s njim od kavane do kavane, molim ga da prestane. Danas sam ga jedva nekako uspio nagovoriti da dođe ovamo.“

„A gdje ti je majka? Zašto ona nije došla.“

„Nije kod kuće; u bolnici je, rodila je. Sada i brata imam. Mlađu sestru ostavila je susjedima dok se ne vrati, a za mene je lako; zna ona da ću se ja snaći“, reče dječak ne bez ponosa. „Nego, samo vi njega primite, molim Vas.“

Završivši pregled, odredim lijekove i bolničari odvedoše pacijenta u sobu. Dječak ustade, poravna hlače, priđe mi, ozbiljno pruži ruku i zahvali. Sve je to činio odmjerenim kretnjama, koje su mu, unatoč mladoj dobi, savršeno pristajala. Bio je mršav, koščat, a stisak ruke čvrst.

„Bi li me ortpratio na ručak, sine?“ upitah ga oprezno, bojeći se da me ne bi odbio.

„Ako hoćete doktore, al ja vam baš nisam gladan.“

„Neka, neka, samo ti hajde sa mnom. Bit će mi lakše u dvoje. U nas ljudi znaju reći: tko sam jede, sam će i umirati.“

Bolnička blagavaonica bijaše prazna, tek je Štef, stari poslužitelj, slagao suđe za pultom.

„Dva ručka, kaj ne?“, javi se Štef čim smo sjeli za stol. „Dva Štef, i to obilna“, odvratim skidajući bijeli ogrtač i lsažući ga preko stolca. Štef nam je servirao juhu, odrezak s pečenim krumpirom, brdo salate i po dvije princes-krafne svakome. Otpočeh s jelom, no dječak se ne pomakne. „Što Vi, doktore, jedete bez kruha?“ presječe me u pol zalogaja.

„Debljam, sinko, pa nije preporučljivo. Osim toga već je tu krumpir, bolje ne.“ Uto zamijetim da Štef, znajući moje navike, ni momu novom znancu nije donio kruha.

„Koliko ćeš šnita?“ upitam maloga. „Jednu ili dvije?“

„Tri, ja bi tri komada ako može.“, odgovori gledajući me u lice. Bilo je sunčano popodne i u vrtu su mirisale hvoje. Jedna zraka sunca zasjaji u njegovu oku i ja jasno vidjeh kristalno nebo ljeta i sliku svoje tihe bake i njezinih velikih kruhova. Stajao sam začaran, netremice gledajući njezine duge bijele prste kako mijese tijesto, kako pod njima niče pogača. Utisnula bi joj potom „pupak“ i gotovo ritualno položila pod starinsku kapu „peku“ i nabacala žar po njoj. Jasno čuh njezine riječi: „NE bacaj kruv, grijota je. Jedi ga s orasima, s jabukama, s mašću, jedi ga sama. I niakd ga, nikad ga se ne zasiti, kao ni života.“

„Doktore, što Vam je?“ – prenu me moj gost iz snatrenja.

„Ništa, mali moj, ništa. Štef, donesite tri velike šnite kruha ovome junaku.“ Jeo sam zamišljeno, gledajući ga. Nemušto se služio nožem i vilicom, a opet nekako sigurno, odmjereno i na svoj način skladno. Nije se žurio. Vidjeh, ostavio je dio salate, komadić mesa i jednu princes – krafnu, no sve tri šnite kruha bijaše pojeo.

Popeh se lagano uza stepenice, držeći se za rukohvat, a slike mog djetinjstva polako minu u spokoj.

Ivica Biočić, Psihijatar, radio na Odjelu ovisnosti 1980. – 1990.

NE BUDITE SJENA

Davno je neki pjesnik napisao: „Moji su dani poput sjene, a ja se gle sušim poput trave.“

Pjesnik svoj život uspoređuje sa sjenom jer je uvidio kako se čovjek radije drži sjene nego blistave svjetlosti.

Trebamo li živjeti u sjeni? Nikako.

U prirodi postoji biljka koja nam može priuštiti dragocjenu pouku.

To je suncokret.

Suncokret ne dopušta da na njegov cvat padne sjenka, nego se cijeli dan okreće prema suncu – izvoru života.

Kad padne noć, suncokret se vraća u polazni položaj čekajući da se sunce ponovno pojavi. Netko bi mogao reći: „Jadna biljka, cijelog se života okreće za onim što nikad neće dosegnuti!“

Međutim, je li stvarno tako? Je li doista suncokret nesretniji od drugih biljaka? O, ne! Sigurno ste primjetili kako je suncokretov cvat najveći od svih. Jata ptica slade se njegovim sjemenkama. A koliki se tek ljudi hrane njegovim uljem. To je moguće samo stoga što suncokret nikad ne gubi vrijeme u sjenci, što neprekidno stremi u visine okrećući lice prema suncu.

Nije li nam to pouka da podignemo pogleda iznad oblaka razočaranja i sumnji, da ga usmjerimo prema nebu, odakle nam dolazi utjeha, snaga, radost, mir...

Stoga nemojmo živjeti u sjeni, okrenimo se prema suncu.

I.  M., liječena na Odjelu ovisnosti 2004.

STARI SAT

Svi se šumovi dana izgubiše u daljini. Dobro je otvoriti oči, kad spavaju sve stvari i samo stari sat bdije.

NA njegovim sam kazaljkama nekad promatrala kako se kreću minute dostojanstveno i polako, a kasnije sam pregledavala sa strepnjom kako se ludo žure.

Pita me stari sat: „Što si danas radila, jesi li umorna, ustaješ li ujutro opet rano?“

Odgovaram da sam umorna, da bih željela često prespavati dan i noć, da sati traju dulje...

Pita me dalje stari sat što je nova u gradu, kakvo je vrijeme, je li došlo proljeće, koja je ovo uopće godina?

Odgovaram mu, ali njemu kao da i nije važno kakvo je vrijeme i koja je godina, on samo otkucava minute i sate kroz mnoge godine, desetljeća, stoljeća...

Ne brine se što čovjek čini s vremenom ni što vrijeme čini s čovjekom.

I. M., liječena na odjelu ovisnosti 2004.

◄ strana 4

Alk. gl. 5 /2015. (216) str. 6 - 7

strana 8►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES