POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 4 /2015. (214) str. 3 - 6

strana 7 ►

DR ROBERT TORRE : Alkoholizam – prijetnja i oporavak

 

DOGMA O GUBITKU KONTROLE I PROGRESIVNOJ NARAVI ALKOHOLNE OVISNOSTI

Gubitak kontrole nad pijenjem čak nije nužan niti je dostatan za dijagnozu ovisnosti o alkoholu. Dakle, razvoj alkoholne ovisnosti moguć je i bez gubitka kontrole nad pijenjem, a s druge strane moguć je i gubitak kontrole nad pijenjem bez razvoja alkoholne ovisnosti (zlouporaba alkohola).

Jer ne prepijaju se pretjerano svi alkoholičari koji piju, a i oni koji se prepijaju ne prepijaju se uvijek. Postoje alkoholičari koji su zadržali kontrolu nad pijenjem, to jest koji se prepijaju više nego rijetko, a opet su alkoholičar i opet imaju znatnih alkoholom izazvanih problema.

Ovisnost o alkoholu sindrom je različitih stilova prekomjernog pijenja, definiran brojem i težinom alkoholom izazvanih problema, a ne njihovom specifičnošću, poput gubitka kontrole nad količinom popijenog.

Progresivni tijek alkoholne ovisnosti podrazumijeva da broj i intenzitet alkoholom izazvanih problema s vremenom biva sve veći. Studije višegodišnjeg prospektivnog praćenja alkoholičara utvrdile su progresivni tijek ovisnosti, odnosno uvećanje broja i intenziteta alkoholom izazvanih poremećaja kroz godine pijenja, samo u otprilike četvrtine ovisnika o alkoholu.

Znači, tek u četvrtine osoba koje prekomjerno piju alkoholna ovisnost kao bolest pokazuje progresivni tijek, u smislu da s godinama piju sve više i da s godinama pijenja doživljavaju zbog toga sve više problema. Na najveći broj alkoholičara čija je ovisnost bolest progresivnog tijeka nailazimo u muškaraca zrele životne dobi, starih između 35 i 50 godina.

SOCIJALNO NEUPADLJIVI ALKOHOLIČARI – PRETEŽITA VEĆINA OVISNIKA O ALKOHOLU

„Alkoholičar je ružna riječ. Izrekneš li je naglas, vjerojatno ćeš pred očima imati tipičnu sliku ispičuture što se jedva drži na nogama – starije osobe, obično muškarca, koji tetura ulicom, čvrsto stišćući smeđu papirnatu vrećicu. Ili pak šaljivu sliku čovjeka koji je zbog pića smiješan i glup.

Ali zapravo, pijane propalice i beskućnici samo su iznimke. Većina nas, alkoholičara, godinama izvanredno funkcionira u većini oblika svojega života. Većina nas kreće se i u vrlo dobrom društvu.

Takvih alkoholičara ima posvuda: marljivi su na radnom mjestu, zasnivaju obitelj i podižu djecu i stoje pokraj vas u dućanu. A ono što nas drži i djelomice dopušta da se ne obaziremo na svoje opijanje svake večeri i mamurnost svakog jutra, jest činjenica da se i te kako razlikujemo od onih za koje vrijedi uobičajena definicaija „pravih“ alkoholičara.

Mnogobrojni jaki, pametni, sposobni ljudi koji su se opijali, odbijali su sagledati bezbrojne načine na koje je alkohol pogubno djelovao na njihov život. Upravo zato jesu bili jaki, sposobni i pametni. Uspješno su podigli fasade zdravlja i učinkovitosti, i sakrili se iza njih.

Takva sam bila i ja: nikada nisam izostala s posla zbog pića, nikada nisam bila na bolovanju, nikada otišla prije s posla zbog mamurnosti, no u sebi sam se raspadala. Proturječje je bilo pregolemo.“

Caroline Knapp: Opijanje – Ljubavna priča,

Naklada Zadro, Zagreb, 1997., str. 12-13.

OSOBE S PROBLEMOM SOCIJALNO NEUPADLJIVOG PREKOMJERNOG PIJENJA

Društvo (obiteljsko, radno, uže i šire društveno okruženje) određuje društvenu vidljivost nečijeg pijenja te daje socijalnu etiketu „alkoholičara“ s obzirom na pijenje pojedine osobe.

Socijalna nevidljivost nečijeg prekomjernog pijenja podržana društvenim predrasudama razlog je da sredina, a i same osobe s problemom prekomjernog pijenja pomoć traže tek kad potpadnu pod stereotip alkoholičara, dakle uvijek prekasno, nikad prerano.

Većinom osobe koje prekomjerno piju naivno drže da nisu alkoholičari samo zato što nisu pijanci. Drže da ne mogu biti alkoholičari unatoč činjenici da vole piti i da prekomjerno piju, samo zato što nemaju ispada na planu ponašanja i nisu na putu socijalnog propadanja.

„Ne može se dobro živjati ako se dobro ne pije.“

Benjamin Franklin

„Sve što vam mogu reći jest da sam iz alkohola izvukao mnogo više, nego što je alkohol izvukao iz mene.“

Winston Churchill

Osobe koje prekomjerno piju nisu socijalno disfunkcionalne i sebe ne percipiraju kao alkoholičare, odbijaju se obratiti službama za pomoć osobama s problemom alkoholizma.

U svom socijalnom i psihološkom profilu, funkcionalni alkoholičari sličniji su osobama koje umjereno piju nego disfunkcionalnim alkoholičarima, sukladno čemu ni ne doživljavaju osudu laičke sredine.

Među funkcionalnim alkoholičarima prevladavaju zaposleni i oženjeni muškarci, mlađe i srednje životne dobi, u prosjeku stari između 25 i 35 godina. Oni se u pravilu zbog problema pijenja nisu liječili. Ni okolina ni oni sami ne drže da im je potrebno liječenje. Njihovo pijenje, iako prekomjerno, usklađeno je sa socijanim normama i kontekstom okruženja u kojem piju. Njihov obrazac (prekomjernog) pijenja u vremenu je postojan i nije tek nužni predstadij socijalno devijantnog pijenja s gubitkom kontrole nad uvjetima i količinom popijenog.

Disfunkcionalni alkoholičari imaju dvostruko više alkoholom izazvanih problema nego funkcionalni alkoholičari. Disfunkcionalni alkoholičari izgubili su kontrolu ne samo nad pijenjem nego i nad vlastitim životima.

Disfunkcionalni alkoholičar, dakle, nije tek osoba koja pije prekomjerne količine alkoholnih pića, nego u prvom redu osoba koja je kronično nesposobna kontrolirati kada, gdje i koliko piti. Osoba koja potonje uspijeva kontrolirati, drži se, bez obzira na učestalost i donekle na količinu popijenog, društveno normiranog pijenja te unatoč činjenici prekomjernog pijenja ostaje socijalno neupadljiva i funkcionalna.

Unaprijed se ne može predvidjeti koga će problemsko piće s vremenom povući k prekomjernom te tko će od socijalno neupadljivog ovisnika o alkoholu s vremenom postati disfunkcionalni alkoholičar.

Procjenjuje se da na svaku osobu koja je u ozbiljnom i socijalno upadljivom smislu ovisna o alkoholu, dolaze četiri osobe s blažim oblikom problemskog pića.

ALKOHOLIČARI KOJI MOGU I KOJI NE MOGU SOCIJALNO NEUPADLJIVO PITI

Obrazac kontroliranog pijenja ne mogu obnoviti alkoholičari koji se svaki put kad piju napiju ili, još gore, pretjerano opijaju, a jednako tako ni alkoholičari koji su, dok su pili, razvili i fizičku komponentu alkoholne ovisnosti s pratećim znacima alkoholnog apstinencijskog sindroma po prestanku pijenja.

Isto tako, kandidati za ponovnu uspostavu obrasca kontroliranog pijenja nisu alkoholičari samci, nezaposleni alkoholičari, alkoholičari stariji od 40 godina, i alkoholičari koji među bliskim krvnim srodnicima imaju također alkoholičare. A svakako da uopće ne bi smjeli piti, pa ni umjereno, alkoholičari s težim psihičkim i/ili tjelesnim poremećajima.

Disfunkcionalni alkoholičari pak ne mogu postati funkcionalni alkoholičari ni umjereni pilci, već samo apstinenti ili opet i isključivo disfunkcionalni alkoholičari koji ponovno počinju piti.

Disfunkcionalni alkoholičari nižih društvenih slojeva, koji su tijekom godina pijenja iskazivali crte socijalno devijantnog ponašanja, nerijetko bivali nezaposleni ili obavljali slabo plaćene poslove, među svim podskupinama alkoholičara-apstinenata po uspostavi apstinencije iskazuju najveći napredak u socijalno-statusnom i financijskom pogledu, što potvrđuje stajalište da siromaštvo ne prouzročuje alkoholnu ovisnost već da je njegova socijalna posljedica.

Na put potpune i doživotne apstinencije odvaže se tek alkoholičari koji su predaleko otišli da bi i dalje pili. Zato nema vajde pokušavati uvesti obrazac kontroliranog pijenja u alkoholičara kojem to prethodno višekratno nije polazilo za rukom.

PODMUKLO NEPRIMJETNI RAZVOJ OVISNOSTI

„Sve je tako zastrašujuće lako. Dugo pijete zato što vam je piće jednostavno pri ruci, a tada, u određenom trenutku, pijete zato što se sami pobrinete da vam piće bude pri ruci.

Premda toga niste potpuno svjesni, organizirate sebi život tako da je alkohol uvijek tu. Družite se s ljudima koje privlači piće i kojima je posve normalno iskapiti pokoju bocu vina u jednoj večeri, ljudima koji potiču konzumaciju pića i opijanje i potpomažu poricanje njegovih posljedica.

Caroline Knapp: Opijanje – Ljubavna priča,

Naklada Zadro, Zagreb, 1997., str. 121.

RAZLIKUJE LI SE TIJEK BOLESTI OVISNOSTI U LIJEČENIH I NELIJEČENIH ALKOHOLIČARA

Većina osoba s problemom (prekomjernog) pijenjaa rješavala je svoj problem dulji niz godina: prestajala bi piti ili smanjivala pijenje i uspostavljala obrazac umjerene sklonosti tek kroz višegodišnji proces postupnog smanjenja učestalosti pića i količine popijenog alkohola.

Nakon razdoblja petogodišnje apstinencije pijenju se vraća tek oko pet posto do tada apstinirajućih disfunkcionalnih alkoholičara. Zato sve dok apstinencija alkoholičara ne dosegne petogodišnju zrelost, prerano ju je proglašavati stabilnom, jer sukladno određenju alkoholne ovisnosti kao kronične recidivne bolesti ona nerijetko rezultira povratcima razornog pijenja.

I suvremena istraživanja i prospektivne studije praćenja bolničkih liječenih alkoholičara potvrđuju staru postavku Anonimnih alkoholičara da za disfunkcionalne alkoholičare alkoholizam nije multidimenzionalna bolest višestrukih ishoda, već da za njih i dalje vrijedi odredba fatalnog progresivnog tijeka ovisnosti s dihotomnim izborom između propadanja na smrt i apstinencije.

Ispitivanja utjecaja premorbidnih protektivnih čimbenika na ishod alkoholne ovisnosti nisu uspjela utvrditi neku znatniju razliku među podskupinama alkoholičara. Alkoholičari koji su se oporavili i uspostavili stabilnu apstinenciju, prije samog nastanka akloholne ovisnosti nisu bile zrelije ili u psihološkom smislu nešto posebno zdravije osobnosti u odnosu na alkoholičare koji su nastavili piti.

Isto tako, prije nego što počnu prekomjerno piti, alkoholičari se ne razlikuju od nealkoholičara, i ne može se reći tko će se od nealkoholičara koji piju s godinama propiti.

Kada im neugodne posljedice prevagnu nad onim ugodnim, funkcionalni alkoholičari prestaju piti. S druge strane, disfunkcionalni alkoholičari u istome ne uspijevaju: njima negativne posljedice pijenja već uvelike prevladavaju nad onim pozitivnima, neugodne nad ugodnima, no oni svejedno i dalje nastavljaju piti, unatoč činjenici da im je zbog pijenja život postao nepodnošljiv.

Funkcionalni u pravilu mogu, ali disfunkcionalni alkoholičari ne mogu riješiti svoj problem bez veće (ne nužno i stručne) podrške. Tek manji broj, i to opet u pravilu alkoholičara s blažim stupnjem ovisnosti, uspostavlja apstinenciju temeljno kroz uporište u valstitoj volji i odluci da dalje više neće piti. Većina alkoholičara, a ipraktički svi alkoholičari s težim stupnjem ovisnosti, apstinenciju postižu uz pomoć drugih.

Uz dopuštenje: Dr. Robert Torre: Alkoholizam – prijetnja i oporavak, Profil knjiga, Zagreb, 2014.

Jedna o ovisnosti, dvije o tretmanu ovisnosti

Koliko je riječi dosad ˝potrošeno˝ u cijeloj povijesti čovječanstva - jer od kada je čovjeka, je i ovisnosti, skrivanja, bjegova, da ne kažem egocentrizma i slabosti - ne bi li se pomoglo baš meni, ovisniku o X-nula. Nazvat ću to X-nula, jer i je nepoznanica, barem za mene koji X-nulu i dalje volim, kojemu se klanjam, koji me toliko razumije, i znate što, uz kojeg mi je lako. I još iz jednog razloga X-nula – jer je nebitan. Koliko riječi, koliko strasti terapeuta, koliko želje mojih bližnjih, koliko lucidnih trenutaka u mojoj glavi u kojima sam svjestan koliko je moj voljeni X- nula najgore što sam ikada upoznao. Došao sam, ili ću uskoro doći, do spoznaje da je moja ljubav prema X – nuli već toliko dugotrajna da sam u stanju sve ove teške misli koje stežu tu neku bolnu regiju u prsimasposoban pobijediti i ipak izgurati svaki dan onako gotovo u potpunosti, gotovo učinim sve što se od mene očekuje, gotovo se uspijem i nasmijati, gotovo sam pouzdan, gotovo sam iskren, i znate što, gotovo sigurno mrzim X-nulu. Razumijem ju, znam sve o njoj, i samo još moram otkriti zašto se pokraj nje osjećam živo, zašto je do sada uspjela svaki puta izbaciti iz igre radost življenja i već odavno pobijedila moj pokušaj osmišljavanja psihosocijalne samoodređenosti, te zašto se živim ne osjećam uz svoje bližnje koje, između ostalog, zbog svoje energijom napucane amigdale, toliko volim. I ja izlazim.

Shvatio sam da je srž ovisnosti u misli. Misli koja bezobrazno osjeti moj loš trenutak pa me podsjeti da sam nepotpun, nesretan, da ne mogu, da neću moći, da nisam uspio ono što sam htio, a niti ću, da sam lažan. Misao, koja je bezobrazna, sama po sebi lažna i vrlo moćna. Misli koja, proporcionalno svojem trajanju kroz pulziju, slabi moje moći da si kažem nemoj. Misli koja…… Stanem na tren i zapitam se: ˝Zašto je pobogu obična misao jača od mene cijeloga?˝

I tako riječ po riječ, dolazimo do fatalnog pitanja u tretmanu ovisnika. Dolazimo do trenutka srdžbe na istu X – nulu i trenutka kada treba djelovati. Problem je što je kod ovisnika pojam vremena izmijenjen. Sekunda bez sredstva traje danima, dani u sredstvu traju sekundu. Analogno tome, produktivna srdžba je isto često kratkog vijeka i često utekne.  Ako smo zajahali dobar val, srdžbu će slijediti strah. Strah od toga hoću li moći, hoću li razočarati, strah koji znači da mi je stalo. Poruka tebi ovisniče - straha se ne treba bojati, strah nam je partner, valovi rade pomorce.

S obzirom na neiscrpnost pitanja i nejasnoća oko ovisnosti, a ne distanciram se niti od mišljenja da su sve ovisnosti slične, ali niti jedna nije ista, enigma ovisnosti i dalje intenzivno intrigira stručnjake iz polja adiktologije. U tom tonu, održana je i ove godine ECPD Međunarodna specijalistička škola ˝Savremena dostignuća u prevenciji, lečenju i rehabilitaciji bolesti zavisnosti˝ u Kotoru, Crna Gora, u periodu  29.- 31.svibnja 2015. Ista se već tradicionalno održava sedmu godinu za redom u organizaciji Europskog centar za razvoj i mir Univerziteta za mir UN-a s ciljem unaprijeđivanja  tretmana ovisnika.  U Školi su sudjelovali predavači i sudionici iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Crne Gore,  a iz područja medicine, socijalnog rada, psihologije i prava. Naše snage i napore u tretmanu ovisnika prezentirao je prof. dr.sc. Zoran Zoričić. Obrađivane su teme iz područja ovisnosti u cjelini, govora je dakle bio o aktualnostima iz svih vrsta ovisnosti, sa psihosocijalnog i biologijskog aspekta.  Kroz diskusiju se istovremeno mogao steći dojam o aktualnostima u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji ovisnika, ali i dobiti dojam u organizaciju sustava za liječenje ovisnika u navedenim zemljama regije. 

Ponosni na svoj sustav kao vodeći u regiji, nastavljamo sa borbom.

Ponekad je baš to neko novo znanje bilo potrebno za pomoći nekome, za učiniti nekoga ponovno ocem, baš kao što je to nekad i bio.

Daniela Vojnović, dr.med.

◄ strana 1

Alk. gl. 4 /2015. (214) str. 3 - 6

strana 7 ►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES