POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 9

Alk. gl. 3 /2015. (214) str. 11 - 13

strana 14 ►
i

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uz pristanak autorice Božene Galoić objavljujemo pričice iz njene knjige „Terapijske priče“, nadamo se da će se svidjeti čitateljima, i ujedno koristimo priliku kako bi se zahvalili autorici.

Uredništvo

FELIX

Kad su ždralovi najgladniji, ne možeš od njih čuti ni jednog jedinog glasa. Utučeno se vuku plićacima ne obazirući se na Mjesečeve mijene. Felix je bio najomiljeniji u čitavom jatu, njegova majka nije ga trebala pogledima hvaliti. Sve ostale ždralice primjećivale su da se njezino perje sjaji od tihog zadovoljstva i potajno su žudile da se njihova djeca barem na trenutke druže s njim. Čak su i hridine o koje se oslanjao bile blagonaklone njegovim krilima. Svi su ga srdačno primali, a on je sa svima uspijevao održati dobre vibracije.

Rijeka je smireno tekla pod njegovim nogama, polako nanosila zrnca od kojih se gradilo njegovo sklonište. Bilo je sasvim prirodno da njegov zaklon bude najugodniji za oko, no ispod sveg njegova osmjeha, ljubaznosti i razumijevanja, srce je bilo prazno. Previše se njegova ljubav raspršila na nebitne stvari, usitnila i razdijelila da bi je bilo dovoljno za jednu osobu.

Felix je često pod zvijezdama plovio maštom. Vidio je velike stvari koje još mora učiniti, ali uvijek se vrtio u krug ne mičući se iz svog jata, ostavši u svojoj bari. Ta su ga maštanja već počela fizički boljeti.

Dobio je prekrasan posao na kojem su mu svi potiho zavidjeli. Čitavo vrijeme sjedio je na gnijezdu od mahovine i dijelio kamenčiće sreće. Međutim, užasno se dosađivao jer je svoje najljepše trenutke, za koje je mislio da ih može korisno upotrijebiti, trošio uludo. Dani su se vješali jedni o druge i postali besmisleni.Poogao je svim svojim prijateljima, utješio sve žalosne oko sebe i nije znao što dalje.

Želio je nekog komu bi otvorio svoje srce, komu bi dao ono najdragocjenije što je još čuvao, ali tu se veoma teško snalazio. Kada bi već pomislio i uvjeravao sebe da je napokon našao tog nekogoga, način hodanja te osobe postao je nepriličan, krila prebučna, kljun preznatiželjan, a oči ne bi vidjele dalje od najbližeg drveta.

I tako je potraga prestajala. I opet praznina.

I tada jedne noći, kada je južna zvijezda bila najsjajnija, od bezbrojnih staza u šipražju kojima je mogao krenuti, zaputi se najglupljom, najkraćom i najneizvjesnijom.

Zaputi se prema „izvoru zaborava“.

Do izvora se lako stizalo. Većina ždralova prezrivo je gledala na one koji su srkali potajno s tog mjesta pod grmom orhideja, ali Felixs je štitio mrak.

I postade vatreni plamenac pun snage dok mu je perje neprimjetno sivjelo. Plemeniti ratnik ljubavi dok je srce hvatao led. Raskošni paun i vesela papiga spuštenog kljuna.

Svi ka ušću, on prema izvoru!

Malo-pomalo, njegova je sjena postala sve usamljenija. Zluradost se pojavi u očima ostalih, Felix je lutao šipražjem zaboravljajući katkad i gdje je izvor.

Perje njegove majke odavno je izgubilo sjaj. Sklonište se počelo raspadati. Bujica je nosila, a snaga kopnjela. U jednom trenu slomljene stvarnosti pade mu na um da dva dana hoda odatle postoji mjesto gdje mu se može pomoći jer nije mogao sam. Napi se još jednom i tako osnažen krenu na put. Primiše ga plamenci bez lica. Noći se ispuniše turobnošću, pokreti otupiše, a osjećaji nestadoše. Nastupi bol. Polako poče razaznavati lica oko sebe i shvaćati gdje se nalazi. I opet bol.

Poče slušati i sitnim gutljajima srkati mudrosti koje su plamenci obilno darivali. I dalje bol. Usporenim koracima poče se kretati stazama koje su plamenci svojom golemom ljubavlju godinama gradili.

I bol napokon prestade.

I vidje sve češći smiješak na licima mudraca i poče skupljati zrnca njihove vjere, napajati se njihovom beskrajnom nadom. Plamenci ga za ruku dovedoše do odluke, njegove vlastite, i on zaželi  prvi put tako silno i jako, zaželi živjeti za sebe, pristade sretno na vječno odricanje i otvori prvu stranicu smisla života.

L. Č. Felix, liječen na Odjelu ovisnosti 1991.

KUĆA NA BRIJEGU

Uspinjao sam se kamenim stubama, polako i s mukom, zastajući po koju minutu na svakome prošrenom platou predviđenom za odmorište. Dolje mir, grad i luka utopili se u podnevnoj žezi. U zraku miris oleandra i monoton zuj pčela. Na trećem odmorištu, negdje na polovini uspona, odlučih zastati malo dulje kako bih predahnuo. Minulo je jedanaest godina otkako sam se posljednji put uspinjao ovim stubama. Bilo je to zadnje godine mojega obitavanja, tu u gradu u Hrvatskom primorju, iz kojeg sam se potom odselio u Zagreb. U međuvremenu dolazio sam redovito ovamo, svake godine u kolovozu, provesti dio godišnjeg odmora. Obilazio bih rijetke prijatelje koji su mi tijekom godina postajali tek znanci, šetao ulicama i trgovima svojih studentskih dana. Nikada nisam propustio otići u povijesni gradić na vrhu brijega, ponad grada, do kojeg se može ovim kamenim stubama. Mnoga popodneva provodio sam na tome mjestu, kamo me, osim prekrasne panorame na zaljev, grad i luku u doli, privlačila i mala žuta jednokatnica, vazda pritvorenih škura, mjestimice ispucala pročelja i već dotrajala krovišta. Svraćajući godinama na to mjesto, nikada nisam zamjetio nikakva možebitna stanara, nikad nikakva života u toj kući. Iz godine u godinu, stajala je tu sama, nijema, za mene tajnovita. Makar je budila silnu znatiželju u meni, bijah neodlučan upitati mještane o sudbini i žiteljima te kuće. Mislio sam kako ću se jednog dana odvažiti sam prići vratima, pokucati i napokon utoliti svoju radoznalost. I što me je ta želja više opsjedala, to sam bio skloniji odlagati njezino ispunjenje za doiduću godinu.

Proteklo je tako ovih jedanaest godina i ja ne ostvarih svoje namjere. Žuta jednokatnica s pritvorenim škurama na vidikovcu ponad brijega ostala bi i dalje moj tajnoviti sumotritelj grada u doli da u veljači ove godine ne dobih pismo sljedećeg sadržaja:

„Poštovani,

Ima već desetak godina kako vas, za ljetnih mjeseci, viđah u našem mjestu na brijegu. Ne trudite se prisjetiti tko sam, nećete uspjeti, s obzirom na to da se nismo nikad osobno upoznali. Zapravo, pratim vas svih ovih godina kako zamišljeno i sa znatiželjom gledate u zaškurene prozore one žute jednokatnice na vidikovcu. Da ne biste pomislili kako vas uhodim, moram vam otkriti svoju malu tajnu, ja sam jedini stanar te kuće koji je proteklih godina sjedio s druge strane pritvorenih škura, pogleda uprta u vaše radoznalo lice. Čekao sam da dođete do vrata, da pokucate. Pitat ćete se kakv sam ja to čovjek, zašto vas nisam pozvao da dođete kad i sam i sam želio susret s vama i vidio istu želju na vašem licu.

Vidite, poštovani, preteklih godina često sam razmišljao o vama i uvijek iznova stvarao odluku da otvorim grilje i pozovem vas u kuću. Sam ne mogu izaći, teško hodam, star sam već i nemoćan. Vidjevši vas radoznala i u dvojbi, sluteći kako ste vi stvorili odluku da napokon priđete, odustajao bih i prvi korak prepuštao vama, vašoj odluci. Kad biste se vi okrenuli i odustavši od svoje nakane uputili kad stubama, osjetio bih neodoljivu želju da viknem za vama, da vas pozovem. Ipak, suspregnuo bi se i sve odložio za dogodine, za doidući kolovoz, za drugo viđenje.

I opet bi se ponavljalo isto.

Pišem vam, eto, jer slutim da neću doživjeti naše ponovno viđenje u kolovzu. Ove sam zime teško obolio, valja mi se spremiti za dug počinak. To kako sam saznao za vašu adresu posebna je i vrlo zanimljiva priča koju ću vam usmeno ispričati pri našem susretu. Nestrpljivo vas očekujem.

Vaš Kruno.“

Ponajprijeh bijah zatečen ovim pismom, potom ljut, da bih naposljetku pokušao sve to zaboraviti kao jdnu djetinju, senilnu budalastu igru skrivača. No, s večeri, znao bi mi pasti na um moj neznatni motritelj i pisac čudna pisma. Ipak, odlučio sam se pisati i zavrijedio je, ako ne susret, a ono uljudan pismeni odgovor. Ne znajući na koga nasloviti pismo, to sam se, nakon mnogo premišljanja, našao na putu da razriješim tu jedanaestogodišnju igru. Izbjegoh vožnju autobusom, bojeći se da će me prebrzo dovesti na vrh brijega, ravno pred vrata one jednokatnice zaškurenih prozora, nijema i neodlučna, nepripravna za uzmak. A iskusan čovjek valja unaprijed uključiti mogućnost uzmaka u svoje čine, uzmak kao mirnu izvjesnost i ispriku. Polako uspinjanje stubama ostavljalo mi je vremena da dobro razmislim o konačnoj odluci. Uspevši se napokon na vrh brijega, svrnuh u hlad jedne krčme ovdje. Pijući hladno pivo, razmišljao sam o tome da upitam kojeg mještanina o tom čovjeku prije negoli se susretnem s njime. Ipak, odlučih bez ikakova propitivanja otići do njega i riješiti svoju dvojbu. No ne mogoh prići. Visoka ograda prepriječi mi put. Jedan čovjek u radničkom kombinezonu sjedio je u sjeni i pušio. A gdi bi vi, a?, javi se otpuhujući duhanski dim kroz nos.

Na vidikovac, zar se nemože? Ne, ne morete, sad tamo gradimo stambenu zgradu. A što je sa starom žutom kućom, ote mi se potiho. A što bi bilo, lagumali smo je, eto što. Stari Kruno ni da, ali otkad je pri tri miseca zauvik partija, ide sve ka po loju. Još da ni ove žege i pri bi bili gotovi. Dugo sam čekao na stanici, dok nije došao autobus kojim sam se odvezao dolje u grad.

Ivica Biočić, Psihijatar, radio na Odjelu ovisnosti 1980. – 1990. g.

KLA „GAJEVO „ 32 . GODIŠNJA SKUPŠTINA

Dobro došli k nama svi dragi naši gosti!

KLA Gajevo slavi danas trideset i dva ljeta

I zato smo se skupili da bi to ponovo u starom terminu  i svećeno obilježili!

Za sve one koji to ne znaju

Svaku srijedu u osamnaest smo tu, da muku svoju podijelimo

I sve rođendane i blagdane zajedno proslavimo

Petanaest  nas je stalnih (dva manje  nego lani), osam obiteljskih, a sedam samuje

Dečki prednjaće – dvanaest ih je, a dama samo tri

Nives je naša  povratnica, al sada još jača, sve prebrodi, gotovo bez plaća

Ivica čvrsto zakon sluša i iz maminog gnijezda konačno u svoje odleprša

Dušan furt  po skupštinama i kazalištu,skup sa ženom hodi

A Olga nam uredno još uvijek financije vodi

Željko je svijetlo naše, a i prezime mu taman paše

Pa ga svi još navek predsjednikom zvaše

Uz to  se i u izvješća prema Zajednici  kuži, pa nam i tu sigurnost uvijek pruži!

Samir mu je zamjena sjajna

Dok Tajnici našoj,je evidencija i „Pučka poezija“ zamalo pa opsesija

Borislav i Josip Rusiju i Albaniju pohode i od tamo vijesti nam donose

Jadranka svakom za reći nešto nađe, a fritule njene i danas tu probajte!

Branko nam se s „onu stranu“ u slobodu vratio i sve nas skupa ugodno iznenadio

Samozatajni Dubravko i šutljivi Mirko samo dok ih nisi  „piko“a onda od reći nemaš kud uteći!

Naš Zoki primjer je pravi, kak se i uz koktele posel  dnevno  zbavi, al bez i malo „pare“ u glavi

Tihana je naša dika; cura sije život na novo posložila

Josip nam zub rakijom liječio, al se natrag u bolnicu  vratio

A Mladen je uvijek  u pratnji sa svojom boljom polovicom svratio

Uz nas stalne i pet počasnih (starih) poneki put,na razgovor doklati

Od 4 „pripravnika“(u ovoj godini), dva smo odmah zgubili,a za ostala dva se sada molimo

Da nam tu ostanu i prvu diplomu dogodine dobiju

I pepelom da se pospemo sad,

Jer kažu za nas da sebi sami dovoljni smo

Pa tak na skupštine drugih i dalje,slabo pohodimo

Al zato nove članove navek s radošću primamo

Ipomoć svake vrste se mam dovinemo

Stara pak prijateljstva nikad ne zaboravljamo

A „klub poslije kluba“ i kava uvijek nam odgovara

Eto to smo u kratko mi, al ko šećer na kraju moramo reći

Da svima nam uvijek nađe lijeka, naš dragi terapeut, gđa. Topić Ljerka

Ona nam snagu daje, kori i hvali, i zato nam uz nju niš i ne fali!

Teme bira stručne i životne, za studente se brine i za svakog pravu rijeć nađe

I zato hvala joj u ovaj čas

Od srca od svih nas!

Tajnica kluba

U Zagrebu, 15.04.2015.

◄ strana 9

Alk. gl. 3 /2015. (214) str. 11 - 13

strana 14 ►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES