POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 3 /2015. (214) str. 3 - 5

strana 6 ►

Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak

ŠTO JE TO U LJUDSKOM BIĆU DA GA TJERA PREMA PIĆU?

OPIJENA OSOBA UBRZO SE ZALJUBLJUJE U TU NARCISTIČKI ULJEPOŠANU I IDEALIZIRANU SLIKU SAMOGA SEBE, ODNOSNO ZALJUBLJUJE SE U ALKOHOL KOJI MU TU SLIKU OMOGUĆUJE. TKO SWE JEDNOM TAKO OSJETI, PO AUTOMATIZMU BI SE ŽELIO STALNO TAKO OSJEĆATI.

Dr. Robert Torre

Ono što ljude privlači u djelovanju alkohola njegova je odlika da padom unutarnjih kočnica potiče druželjubivost i olakšava pristup i prisnost s drugim ljudima. Privlačna snaga pijenja leži u činjenici da oslobađa od osjećaja unutarnje ispražnjenosti, iscrpljenosti, umora, depresije i dosade.

A osim što otklanja ta „negativna“ stanja i raspoloženja, pijenje poboljšava psihičku performansu osobe i priskrbljuje joj „pozitivna“ raspoloženja i stanja. Naime, manje količine alkohola umanjuju stres, stresni odgovor, poboljšavaju performansu i učinak osobe u stresnoj situaciji. A k tome, alkohol uvećava kapacitete osobe za poniranje u sebe, za suosjećanje i intimizaciju s drugima, ukratko za pozitivnu emotivnu otvorenost i prema sebi i prema drugima.

Pijana euforija jednostavno puni osobu naletima životnog poleta i snage: intelektualnom brzinom, svježinom i bistrinom. Sve spomenuto prati osjećaj svemoći, slobode i lakoće da se učini i postigne sve. U euforičnoj fazi pijanstva svatko daje ono najbolje od sebe te prepun samopouzdanja i snage sjaji u svom najboljem svijetlu, u najvećem naponu psihičkih i fizičkih potencijala.

Nema zaključnog mišljenja dostatnog da se alkoholu pripišu svojstva afrodizijaka. Prije nego što djeluje izravno afrodizijački, izgleda da alkohol djeluje tako da potiče empatijsko međusobno razumijevanje. Dakle, on više povezuje otvorenost za senzualno doživljavenje suprotnog spola, nego što neposredno pojačava spolnu želju i uzbuđenost.

Opijena osoba ubrzo se zaljubljuje u tu narcistički uljepšanu i idealiziranu sliku samoga sebe, odnosno zaljubljuje se u alkohol koji mu tu sliku omogućuje. Tko se jednom tako osjeti, po automatizmu bi se želio stalno tako osjećati. No, kako je pijanstvo kratko i slatko, već sama činjenica otrežnjenja i ružnog buđenja u staroj i poznatoj stvarnosti okida proždrljivu potrebu pijenju sklone osobe da iznova dosegne onaj prvotni jaki udarac pijanstva u koji je zaljubljena i u kojem od sada nadalje kao ovisnik robuje.

Nakon razvaljivanja alkoholom, žudnja da se osjeti učinak jednak prvotnom je sve veća. No, tolerancija na alkohol brzo raste, što znači da su potrebne sve veće količine za isti učinak, ali i da je željeno djelovanje alkohola sve kraće, sve bljeđe i sve manje nalik onom žuđenom prvotnom.

Pijanstvo oslobađa od obaveza društvenosti, oslobađa od identiteta društvenih uloga, gdje se drugima pripada samo onoliko koliko se mora i samo instrumentalno, a nikada srcem, rezultat čega je potpuna dezinvesticija i opustošenje prostora zajednice kojoj ti ljudi pripadaju, tako da svi oko njih pate da bi njima nakratko bilo lijepo, što je zapravo izuzetno sebično.

Opijenost alkoholom osigurava kičaste sentimentalne sanjarije kroz koje alkoholičar svakodnevno iskoračuje iz svijeta svakodnevice u svijet imaginarne fatazmacije.

Poticaj koji bijeg u pijanstvo čini neophodnim istodobno ga čini uzaludnim, a očaj povratka i razbuđivanja teže snošljivim.

Kad god mu se svijet pokaže u svom prezahtjevnom licu, alkoholičar spas traži u bijegu od svijeta, u nestvarnim snoviđenjima koje mu uprizoruje alkoholno pijanstvo. No, po otrežnjenju, on pada natrag u onaj isti utonuli svijet od kojeg je kroz pijanstvo želio pobjeći.

A u svojoj dugoj sedativnoj komponenti dosegnutoj kroz prenapijanje, alkohol uopće nije droga bogatih unutarnjih proživljavanja, nego sredstvo za doseg prazne i tupe ugode, unutar koje je alkoholičar pospano odsutan, isključen i nezainteresiran za događaje oko sebe. Alkoholičari se pijenjem emotivno anesteziraju, to jest obeznanjuju, umrtvljuju ili otpisuju svoja osjećanja, posebno onaj njihov nepodnošljivi dio.

Pijana osoba osjeća se zaštićeno djelovanjem alkohola, a osjećaj topline koji je prožima kao da dolazi iz područja trbuha i širi se oko nje poput zaštitnog omotača. Pijanstvo oslobađa straha i napetosti, a brige i problemi koje prate život alkoholičara ako ne nestaju, onda se barem čine nekako daljim, manjim i lakše rješivim.

U fazi prenapijanja  alkoholičar se povlači u osamu, mlitavo sjedi ili leži zagledan preda se u stanju bez misli i bez osjećaja.

PIĆE KAO NAČIN OSLOBAĐANJA OD SVIJETA, DRUGIH LJUDI PA I SAMOG SEBE

„Piće u samoći oslobađa ljudskog kontakta, koji može biti opterećenje i najdruštvenijem alkoholičaru. A alkohol oslobađa i od vlastitih misli, mračnog pritiska druženja sa samim sobom. Pa tako sam i ja pila da se riješim sebe, da sebe otpremim. Shvatila sam da je od vina čovjek zaodovoljniji samim sobom.

Alkololičarsko opijanje već je po svojoj prirodi solo piće, njegova se prava priroda skriva od vanjskog svijeta, a donekle i od samog alkoholičara. Mislite da pijete da se zabavite, da budete društveniji ili opušteniji, ali pijete i radi toga da se isključite od drugih.

Dok sam pila, jednostavno se više ne bih obazirala na druge ljude i bilo mi je svejedno što ljudi oko mene misle. Kad piješ, alkohol preuzima ulogu ljubavnika koji te skrbno od  stvarnosti čuva u svojoj kukuljici. Ondje na polici u hladnjaku, na šanku ili ormaru, on je nazočan kao stvarna osoba i pouzdan je kao najbolji prijatelj.“

  Caroline Knapp:

Opijanje – ljubavna priča,

Zagreb, Naklada Zadro, 1997., str. 80-82.

ALKOHOL – TEMELJNI PSIHOAKTIVNI REGULATOR EMOTIVNOG ŽIVOTA ZAPADNOG LJUDSTVA

Droge, alkohol i hrana umiruju i životno tješe, pa ne čudi što ih mnogobrojni uzimaju kao temeljne regulatore svojeg emotivnog života. A kad im ta sredstva postanu sastavni dio života i podvuku se pod svakodnevicu u tolikoj mjeri da uopće ne bi mogli u učinkovitom smislu biti, onda je više nego jasno zašto je tako teško odreći ih se i iznaći zamjenska, uvijek više nego blijeda, zadovoljstva.

Alkoholičar živi kroz pijenje, za pijenje i pijenje je njegov život. Oduzeti mu piće isto je što, uime zdravlja, lišiti ga suštinske vrste svijesti koja ga određuje. Pijenje je u njega  tolikoj mjeri tvrdokorna navika da možemo kazati kako se ni živjeti ne mora, ali piti se mora.

Alkoholičar ima, za nas umjerene pilce i nealkoholičare, neshvatljiv, erotički odnos prema alkoholu. U njega želja da se bude i želja da se bude pijan leže vrlo blizu.

Doduše nije nužno biti alkoholičar da bi se o alkoholu moglo suditi iz prve ruke, ali neka se ne zavarava da je upoznao alkohol onaj tko u njemu nema barem jednogodišnju fazu svakodnevnog pijenja do pripitosti, a nerijetko i do pravog pijanstva.

Budući alkoholičar prvo pije i uživa u piću sporadično i prigodno, a onda privučen ugodom pijenja polako shvaća da na isti način na koji mu je dobro kad pije povremeno, da bi mu na isti način moglo biti dobro ako pije stalno. Kad pijući nađe svoju baždarnu mjeru pripitosti, shvaća kako samo lagodan i neodgovorno lijep može biti dan ako ga provede pijući, pa počne učestalije piti.

Isprva mu je tako, cijelodnevnim pićem, po tipu stalnog nadolijevanja i održavanja pripitosti kroz cijeli dan ispunjen tek pokoji dan u tjednu, a onda se pijenje počinje razlijevati u sve dane tjedna dok na posljetku ne postane pretežitom dnevnom aktivnošću u životu alkoholičara.

Doduše, tek se život manjeg broja raspalih alkoholičara može svesti na ništa drugo do pijena, dok velika većina alkoholičara prekomjerno pije tako da još posve zadovoljavajuće životno, obiteljski i radno funkcionira, ali opet da sve što radi pijući, odnosno da pije radeći.

Oni piju kao alkoholičari, i jesu alkoholičari, ali alkohol ne šteti njihovom društvenom, radnom ni obiteljskom funkcioniranju, već isključivo tjelesnom zdravlju.

U njih pijenje ne razara, štoviše u nekih na paradoksalan način održava fasadu osobnosti. Jer pojedini funkcionalni alkoholičari, kada ne piju, tako su teški i ružni ljudi, da je i njima i njihovim bližnjima najbolje da piju. Alkohol je za njihovo mentalno stanje, unatoč njegovoj očevidnoj štetnosti, najbolje korektivno ljekovito sredstvo.

Bit pijenja nije tek napiti se ili još gore, prenapijati se, već piti i stalnim pijenjem održavati stanje pripitosti do lakšeg pijanstva. Pijanstvo može biti ugodno, ugodno može biti čak i pretjerano opijanje, iako je nerijetko neugodno, ali pripitost je uvijek ugodna. Pijanstvo, a svakako i pretjerano opijanje, onesposobljava osobu koja je pila, dok pripita osoba od pijenja uzima samo onu ljepšu stranu uz punu očuvanost svoje radno – životne funkcionalnosti.

Bit prekomjernog pijenja jest u održavanju stanja pripitosti svaki dan, od jutra, kroz cijeli dan do večeri, kada se pak slobodno napokon pije do punog pijanstva. A kad večer ionako ide svom kraju, može se piti čak i do pretjeranog opijanja koje nerijetko vodi u obamrlost, rušenja, potpunu anesteziju koju alkoholičar rabi kao uvod u san.

Ugodom je vođena bit pijenja u funkcionalnom, ali prekomjernom pijenju. Osobe koje umjereno piju podbacuju, disfunkcionalni alkoholičari prebacuju količinu popijenog, a samo funkcionalni alkoholičari piju tako da uzmu sve od pijenja, a ne izgube ništa od života. To jest, samo problemski pilci i funkcionalni alkoholičari u kolokvijalnom smislu, „znaju piti“.

Alkoholičar kroz intimni odnos s alkoholom zamjenjuje intimnost neostvarenu s ljudima. Alkoholičar je u svojevrsnom ljubavnom odnosu s alkoholom. Oni se ljube sve dok se ne zaljube, a onda se posvade i zamrze, jedno drugom čine samo zlo i samo loše.

Tko voli piti, zaljubi se u alkohol i pije sve dok ne oboli od pića, i sve dok ta ljubav ne počne razarati sve najvrednije do čega mu je životno stalo... e tada, tek tada, on ozbijno i iskreno pomišlja prestati piti, tek tada on razmišlja o rastavi braka od svog dugogodišnjeg partnera – alkohola.

Alkoholičar je volio i želio piti, ali se nije želio propiti, nije želio postati alkoholičar. On stoga ni nije odgovoran za nastanak svog problema ovisnosti, ali snosi punu odgovornost za njegovo rješavanje od kada ga je primjetio ili od kada je problem postao socijalno vidljiv.

Zašto se neke osobe koje piju odaju piću, a neke ne, ne može se svesti na puki odgovor da je tome tako zato što puno piju i što vole piti.

Naime, ima ljud koji vole piti i koji puno piju, pa se opet ne propiju nego doživotno ostaju funkcionalnim alkoholičarima. Dok s druge strane, ima osoba koje se rano propiju, koje se brzo propiju, koje se opiju i socijalno i psihološki upadljivo ponašaju već nakon manjih količina alkohola. Sigurno je da nije sve ni u alkoholu, negu u sprezi alkohola i osobe koja ga pije.

Niti svi piju na isti način niti se svima događaju iste stvari kad piju. Netko bolje tolereira alkohol u fiziološkom, netko bolje u psihološkom, a netko bolje u socijalnom smislu.

Piti, voljeti piti, ne znači isto što i biti ovisan. Biti ovisan o alkoholu znači:

Uvijek piti više nego što se namjeravalo

Više puta bezuspješno pokušavati prestati piti

Zbog pijenja zanemarivati obaveze i zatajiti na nekom od važnijih životnih područja

Piti sve veće količine alkohola sa sve manje užitka

Osjećati se nervoznim, deprimiranim i jadnim ako se ne pije

I na kraju, osjećati grižnju savjesti svaki put zašto se pilo, a potom piti opet i opet kako bi se isti taj osjećao odagnano

Tekst preuzet s dopuštenjem iz knjige: Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak, Profil knjiga, 2014., str. 23-27

◄ strana 1

Alk. gl. 3 /2015. (214) str. 3 - 5

strana 6 ►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES